Zajedno s kamenjem satovi noći
spuštaš zmije pored svojih nogu;
spusti i mene dok sjaje ti oči
grijehom se posipamo dok služimo Bogu.
Opjevali smo
krivi svijet
(gledajući čovjeka što kasni za svojim koscem).
Tvoje srce Sulamka.
Smrt nek svira pod zemljom s nama
hodamo dugo, težak je korak
brojiš godine crna i sama
grob je dubok, a badem gorak.
Ja, ja kopam
i gledam te
kako pakao bacaš Sizifu u krilo.
Tvoje srce Sulamka.
Prstenasto nebo, ti ležiš na oblaku
jedna smrt živa i posuda snova
pogledaj, pepel blista u mraku
otrovna trešnja prepuna plodova.
Opiši me,
pored sjajnih ogledala
(skupljamo vrijeme koje je netko zaboravio).
Tvoje srce Sulamka.
Stojimo sami divlji i goli
i naš je bitak nebeska zamka
ja nisam onaj koji te voli
sačuvaj srce za drugog Sulamka.
.... i Bog ga stvori, Salomona.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.