Apologija je zbirka poezije sačinjena od 99 pjesama u prozi. Podijeljene su u tri poglavlja, Prošlost, Sadašnjost i Budućnost. Prve 33 pjesme govore o pogreškama, druge 33 o poukama proizašle iz tih pogrešaka, a zadnje 33 o nadi koja se iz tih pouka rodila.
Prošlost, XXII.
Moje se misli nisu obukle u sreću jer im ta odjeća ne pristaje. U ove proljetne dane, kada je cvijeće u punome cvatu, moje se tamne boje odmah primijete – i narušavaju prirodu – pa me priroda, da me umiri, nagoni da pišem pjesme samo da moje boje izgube na jačini.
Sadašnjost, XXII.
Čitav je život poput vage koja svojim mjerilima ukazuje što je teže i prema čemu se čovjek treba ravnati. Međutim, zaboravi se da vaga, pod težinom vremena, zna zakržljati pa krivim vrijednostima davati težinu: tada lake vrijednosti počnu težiti više nego ljubav. Uvijek preispituj mjerila vage svoga života.
Budućnost, XXII.
Jedan za drugoga čovjek je stvoren, za utočište u kojemu se šapatom najavljuje ljubav. U tome utočištu sabirala bih tvoje riječi u snažnu mrežu lijepih trenutaka. Naše bi utočište jačalo svakim danom da jednom, kada se budem osvrnula, ne bih niti osjetila da sam prešla u Raj.
|
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.