Kolumne

subota, 15. prosinca 2018.

Duško Babić | Zagrljaj sa svijetom


Da bi bio
uvažen pjesnik
moraš napisati svoju
najveću ljubavnu pjesmu

ja bih se zadovoljio
s malom pjesmom
majušnom

da stane u poru
moje usne
prije drhtaja
prije suze


da stane u krilo
najmanje ptice
kao iskra
za let
u paru sa Suncem

da stane
u kap kiše
kad digneš glavu
jedina
a čini se
da nigdje nikog nema
ka tom oblaku
i pratiš je
kako pada
na list žedan
hraneć mu
razum i srce
da zazeleni
sve u sebi
i sve oko sebe
(da zagrli svijet).

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.