petak, 16. studenoga 2018.

Nataša Hrupec | brdo mi se nađe ...


brdo mi se nađe pod nogama već na trgu
okrenem se prema sjeveru i ono ide
i ja se sagibam prema njemu
brdu trebaju moja ramena
jesen je, dan je lagano nabran
ispod sivog asfalta brdo raste

a na brdu su jučer šišali breze
i one su šutjele
ko da škarama mogu odsjeći samoću
i metar dana od svile
jer ljudi režu sve što leluja
pa leti po prozorima, tramvajima
po automobilima

a ispod sivog asfalta raste brdo
i s njim moje bubikopf breze
kakvi divni goli vratovi, bijela put, sjetna koža,
brezuše moje i jesenjinove lakonoge drage

sve je više oker-brda pod granama

treba vas zaogrnuti što prije
promjenjivo vrijeme mračnog vjetra

jer bijelo izaziva pile

Nema komentara :

Objavi komentar