subota, 3. studenoga 2018.

Milan Frčko | Modri tamjan


Autor: Milan Frčko
Moj obraz smočen kišom vjetar suši,
i maramica dosanjane žene,
što krišom poput slavuja pjevuši,
uzdasima dijeli tužne uspomene.

Usamljeno srce uz sjene se veže
ko i suha vrba svim lišćem za travu,
a tamjan ga netom crnim križem steže
ko da uziđuje ga u katedralu.

Suha grana nudi suho lišće
i jedino vidi slijepe daljine,
što tišina stalno ih pritišće.

Grmi, sijevaju munje, a vrijeme ide.
Zagonetan i dubok je život naš,
ali i čaroban, ako živjeti znaš.

Nema komentara :

Objavi komentar