 |
| Ilustracija: Sunčana Šešić Alvarado |
Ja sam obična posve. Gotovo da se sramim.
Padam u pjesmu kao u bunar zakoniti.
I svako slovo mogu objasniti njim samim,
Moj tekst je otisak prsta: ne želi ništa skriti.
Ne tražim mnogo od svijeta. U zavjetrini sanjam.
Na nekoj obali pustoj ispraćam galebove.
Od prijekora se gorkih i opačina sklanjam:
Ne trebam mreže, gdje me dokoni ribari love.
Ogledalo mi kaže što je i kako sa mnom.
Leut pun zlatodana u oceanu tone.
Ali veselim se nekom uspjehu uzajamnom:
Kad nit potegnem, a riječi u tuđem srcu zvone!
Stidljiva sam, uglavnom. Ne glumim introverta.
Još jučer ludosti sklona, a danas šezdesetiosam!
Negdje na sjevernoj strani čeka bijela koverta,
I u njoj pismo, gdje piše: SAMO SAM ONO ŠTO SAM.
6. studenoga 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.