ponedjeljak, 15. listopada 2018.

Boris Kvaternik | Napuštena obala




Duga zima sporo prolazi,           hladna kiša šamara školjke,
Zle vijavice i nevere                glođu trošne daske ko boljke.
Stare i osamljene klupe                 na samom pragu oceana,
Gdje bura ožeđalo ljubi          slabašnu svjetlost golog dana.

Dani teku, sve ipak stoji,               drvo i kamenje drže dah.
Od pomisli na pustoš zime           i vječni suton njih je strah.

Kad glas ljudi opet ispuni                opustošenu razglednicu,
Kad dopre do uha šum mora,            oko u letu ščepa pticu,
I valovi utisnu toplo                        slane poljupce na tijela,
Od kamenčića sred pustoši              sklopit će se slika cijela.

Nema komentara :

Objavi komentar