- Nakon nekog vremena više ne vidiš natpis ispod kojeg prolaziš. Prva tri tjedna smo stanovale tamo, u arealu, u zgradi bivše komandanture, onda smo se preselile u grad pa smo putovale.
- Četiri mjeseca radile smo u sklopu studentske razmjene u Memorijalnom muzeju: arhiv, knjižnica, izložbeni, konzervatorski odjel, edukacijski, svjedočanstva, pisma, video-zapisi, intervjui.
- Skoro sve su uništili. Ostalo je samo oko sedam posto dokumentacije. To je unutarnji dio Memorijalnog muzeja. Za posjetitelje je otvoren samo vanjski. Godišnje ih je oko tri milijuna. Kao tiha rijeka teku kroz blokove.
- Fotografije su više indirektne, fragmenti prostora i prirode.
Crno mlijeko zore
pijemo ga s večeri
pijemo ga u podne i ujutro
pijemo ga noću
kopamo grob u zraku tamo ne leži se tijesno.
Ruševine obrasle u korov i poljsko cvijeće.
Viče zagudite violine
nek sviraju dublje
vinut ćete se u nebo kao dim
imat ćete grob u oblacima
tamo ne leži se tijesno.
- Čitale smo sjećanja preživjelih.
- Svjetlost i magla. Nazvale smo izložbu tako zato što je to najčešći motiv u sjećanjima zatvorenika.
- Htjele smo prikazati kontrast između poetičnosti fotografskog zapisa i svjedočenja preživjelih.
Kratko su mahnule.
Zamirisalo je po cvijeću i jabukama.
Marija Poplaša i Sara Ranogajec dobitnice su nagrade "If not for Those Ten' za 2017. godinu koju Memorijalni muzej Auschwitz-Birkenau dodjeljuje najboljim volonterima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.