ponedjeljak, 24. rujna 2018.

Robert Janeš | Noćenje bez doručka



Ako će ti se jesti slano
postavi mi jastuke
na kojima ću odmoriti
nakon noći u kojoj je more
došlo do ispucalih usnica

Dok traje benigni osjećaj beznađa
meni paše slagalica slatke zapamćenosti
u košarici s kolačima toplog mirisa
kojeg donosi vjetar
s već odavno oplahnutih planina
podno vodnog neba

Volim njegovu pravilnu ishranu
- dobacit će mlađa umjetnica -
ali to je presporo za moje sakade
meni treba kreativna patnja i nemir

Ako će ti se jesti slano
prođi kroz park platana
s kojih se ljeti ljušti kora
i šušti pod provaljanim stopalima
probavljenih apokatastaza

Uistinu je dobro da se pronalaziš
u zelenim mjehurićima stakla
odbačenog iz procesa proizvodnje
s krvi raštrkanom iz raskrvavljenih prstiju
što su gladili njegove oštre rubove

Volim njene kognitivne erozije
- reći će stariji istraživač -
ali ja pričam o natučenim loncima
u kojima se kuhaju uspomene

Ako će ti se jesti slano
serviraj meni slatko
tako da zajedno zalogajimo
razumijevanje u različitostima
nakon rastanaka prije sastanaka

Nema komentara :

Objavi komentar