Čudim se ljudima koji noću žive.
Danju prebiru po zavjesama nervozno tapkajući cigaretom.
Gledaju u svijet i čude se.
A svijet je momentalno širok i dubok
izvan ćelija čudnih ljudi.
Čudim se ljudima koji danju žive,
a noću dišu san punim plućima.
Svijet je jednostavan.
A najviše se čudim kako je lako upasti u vlastitu klopku,
pa se pokušavajuć istrgnuti
zatočiš
s ranjenom šapom u prsima.
Zato te pitam, hoćemo li biti dnevni ili noćni ljudi.
Razlika je mjerljiva proživljenim godinama
kvantitetom dana
i kvalitetom sna.
Na kraju svak uzdahne zadovoljno toneći u ništavilo.
U kriku ili snu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.