ponedjeljak, 17. rujna 2018.

Miroslav Pelikan | Ana Kraus X


 Kovač

Izučeni kovač Petar Petak, sin trgovca na sitno Tome Petka i majke Danice, kućanice, nije uživao u svome poslu. Otvorio je kovački obrt na rubu grada i rijetkim mušterijama pružao svoje usluge. Govorilo se kako on nije neki naročito dobar kovač, no ljudi su voljeli navraćati u njegovu kovačnicu, gdje bi po običaju vodili duge razgovore o mnogima koji su živjeli u gradu ili u okolici ili su pak samo prolazili po trnovitom putu traženja vlastite sreće.

Kod Petra ste mogli obaviti posao i ne platiti, platilo bi se kada bi se imalo, zato kovač i nije stekao vrijednu imovinu osim te crne barake s vatrom i mjehovima koju su svi nazivali Petrova kovačnica.
Petar nije bio oženjen, živio je skromno u roditeljskoj kući sa dvoje starih roditelja. Imao je Petar prigoda dobro se oženiti ili zbog ljubavi ili zbog pristojna miraza, no to se ipak na koncu nije događalo.

Uvijek bi se na kraju nešto loše, nezgodno, nepotrebno ispriječilo i on je ostajao sam. I tako se i umorio od djevojačkog društva.

Ponekad bi subotom navečer navraćao do Morske zvijezde, na drugoj strani grada i gasio strpljivo ne odviše burnu žeđ svoga tijela jer toliko je novca uvijek mogao odvojiti.

Rasterećen bi se u tim prigodama vraćao pješice polako, kroz noć u svoju kovačnicu, gdje bi dočekao jutro, osjećajući neprikriveni strah, što će odgovoriti svojoj majci kada ga bude pitala gdje se toliko zadržao. Ona će znati gdje sam bio, stoga ću joj reći da sam morao i po noći raditi da izvršim obavezu.

U zadnje dvije godine, kada nije bilo posla a tako je bilo sve češće, od raznih metalnih otpadaka, Petar je iz dosade počeo spajati te fragmente u neke zamišljene cjeline, pa je tako najprije napravio mala vrtna vrata, a zatim, dvorišna, veća. Uskoro je započeo izrađivati i metalne razigrane ograde.
Naravno, da ništa na ovome svijetu ne može ostati tajnom pa tako ni njegova nova zanimacija.

I jedna i druga vrata, pa odmah i nekoliko metara ograde, Petar je doista povoljno prodao bogatim trgovcima Milasu i Oblandi.

Za tjedan dana dobio je narudžbu za izradu metalne ograde, visoke metar i četrdeset, dužine dvadeset i četiri metra, za prednju frontu dvorišta uvaženog tvorničara Juliusa.

Neka najprije predloži nacrt, pa ako se gospođi Julius predloženo svidi, kreće odmah na posao.

Kovač je rasuo unutar okomitih stupića tek nekoliko malih, crnih noćnih cvijetova, kako ih je on sam nazivao i pokazao nacrt gospođi Julius.

-Pa vi ste pravi umjetnik. Tako jednostavno a istodobno i tako ispunjeno. Divno gospodine Petar, divno.

Petar se mučio tjednima dok sve nije iskovao i oteo vatri, te napokon spojio ogradu. Bio je zadovoljan.

Tvorničar Julius nije štedio na honoraru, isplatio ga je više no što je dogovoreno. Doista, metalna ograda je bila doslovno prozirna s tek nekoliko uhvaćenih cvijetova u paukovu mrežu.

Petar je uzeo i nekoliko vještih pomoćnika jer je narudžaba bilo sve više, unatoč visokoj cijeni izrade, pa su on i pomoćnici jedva stizali ispuniti dogovoreno.

Krajem ljeta stigao mu je poziv i iz carstva Miler Horvat.

Osobno ga je u salonu primila gospođa Margareta, otmjena žena, sačuvane figure.

Petar nikada nije vidio tako lijepu ženu, privlačnu, poželjnu s tako profinjenim gestama.

Gospođa Margareta je naručila izgradnju metalne konstrukcije paviljona u njihovom prostranom vrtu, koji će zimi biti ostakljen a ljeti posve otvoren.

Natuknula mu je samo kako zamišlja paviljon.

-U redu milostiva. U najkraćem roku napravit ću nacrte i pokazati vam.

-Znate gospodine Petak, sada imam nešto više vremena, naime, moja kćer Leni nedavno je otišla na školovanje u Francusku.

Margareta je kriomice pogledavala snažno tijelo mladog kovača i u njoj je ciknula iskrica grijući njezino već pomalo hladno tijelo pedesetogodišnjakinje.

-Koliko vi imate godina gospodine Petak, oprostite na indiskreciji?

-Trideset i pet milostiva.

-Trideset i pet i niste oženjeni, šteta.

Naravno i Perar je primjetio iznenadnu promjenu u ponašanju milostive, uočio je njezino nešto brže disanje i nadimanje grudi.

Petar je za vrijeme samoga razgovora s Margaretom u svojim mislima složio izgled paviljona.

Napraviti će piramidu.

Nekoliko je dana dorađivao osnovnu ideju a onda je i pokazao, čim je gospođa Miler Horvat bila slobodna.

Bila je nekako hladna i nezainteresirana.

-U redu je, može piramida. Možete započeti s gradnjom.

Za iskovati sve metalne dijelove Petru su trebala gotovo tri tjedna.

Uređeno je mjesto u vrtu i on je krenuo slagati metalnu konstrukciju. Naručeni su i stakleni dijelovi.

Piramida je polagano rasla, već su se uočavali i oblici.

Isprobana su i ležišta za staklene ploče, bez greške.

U tijeku tih dana Petar nije niti jednom vidio gospođu Margaretu, pa je pomalo i zaboravio na njezine grudi.

Kada je zgotovio uspješno posao, tajnik ga je u cijelosti isplatio i zahvalio mu se na trudu, predajući mu i dar od gospođe Margarete, zlatnu dugmad za košulju.

-Zahvalite milostivi.

Nikada nikome Petar nije govorio, no pričalo se kako ga u kasnim noćnim satima posjećuje stanovita gospođa, ostajući tek sat ili dva, da bi ubrzo netragom nestala.

Neki su spominjali M.M.H., no, vrlo tiho, toj se obitelji nikako ne valja zamjeriti.

Vrijeme lijeno no strelovito prolijeće, Petar se još nije oženio, ima nekoliko kovačnica i kažu da se dobro potkožio, spomenu ga i u priči o Margareti Miler Horvat, njoj nitko ništa ne zamjera a niti njemu, to je samo njihova stvar.

Grad živi pomalo pospano i turobno, prava dosada, iščekujući nove događaje s drugim licima.

I tada je poput stravične eksplozije bombe odjeknula vijest kako Leni Miler Horvat,  a koja se nedavno vratila sa školovanja iz inozemstva, želi svoju majku Margaretu razbaštiniti, dapače, otjerati je u punom smislu te riječi iz svoga života.

Naime, prigodom svečanog preuzimanja vlasništva u svoje ruke pred okupljenima, Leni je glasno rekla a to su i mediji precizno zabilježili.

-Zahvaljujem svima koji su se brinuli o obitelji. No, želim kazati kako mi je odavno poznato da Margareta nije moja majka. Moja je majka Lori a otac Arnold mlađi miler. Ne mogu Margareti oprostiti prevaru. Poslala me je u inozemstvo kako bi prigrabila u konačnici cjelokupno bogatstvo naše obitelji. Dok se ne snađe može živjeti u onom krasnom metalnom paviljonu u parku. To je moja definitivna odluka.

U trenu je Margareta iseljena s nešto osobnih stvari u paviljon u vrtu.

Pozivala je Margareta nekoliko puta Petra, no on nije imao više vremena za nju. Upoznao je simpatičnu djevojku Mariju, kćer jednog pomoćnika i oženio se.

Tegobno je bilo Margareti živjeti u ostakljenom paviljonu.

Nije se tajilo nikome, gospođa Margareta objesila se jedne noći u paviljonu.

Petar je samo coknuo jezikom i promumljao.

-Dobra konstrukcija sve izdrži.

Nema komentara :

Objavi komentar