Kolumne

ponedjeljak, 3. rujna 2018.

Luka Tomić | Onu, koja me voli


Onu, koja bez zadrške
prihvaća radničku ruku uprljanu
i privija ju na bijelu kožu,
onu, hrabru da rasparanu suzu na obrazu
nosi u srcu kao pobjedu

Onu, koja ne bi odbila borbu
kad bi osvanula u ispraznom danu
kad stršiš bez podrugljive i pogrdne riječi,
kad samo nečija tuga može biti razlog tvojoj sreći

Onu, koja tragove ljudskog ujeda
podnosi kao ulazna vrata u bajkovit svijet
Onu, što liječi više od svih doktora
jer je obrana od duševnih otrova
Onu, koja hvata ruku siromašnu
i pri tom ju nije sram što je tim činom
smanjila svoju vrijednost u svijetu
jer svjesna je da pripada nebu

Onu, koju anđeli redovito kradu za instrukcije iz dobrote
onu, koja je sposobna sjesti i ne pitati me za ime
već iz načina kako se svjetlost prema meni odnosi
prepoznati moje mane i vrijednosti

Onu, koju svijet ne dotiče svojim mrakom
jer bi izgubio te udove
onu, koja nije istina u svakom trenutku,
ali časna je njena riječ
onu, koju lakoćom nosim u grudima,
a oku najteže pada njen prijelaz
iza granice pogleda
onu, koja će izrasti iz moje boli
samo da budem vedar
onu koja me voli, Bože,
nju mi pozovi

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.