Gledam oko sebe - nema one sjene
koja oponaša svaku moju gestu!
Nema tog utega, teškog poput stijene,
iako se sunce spustilo na cestu.
Ja klikćem, ja pjevam, nitko me ne čuje,
svatko svome cilju, nitko me ne gleda.
Hej, gledajte, ljudi, tip bez sjene tu je,
bez ikakve sjene, i straga i sprijeda!
Zašto nema gladi, žeđi, niti bola,
ni čeličnih briga što stezale mi vrat?!
Gdje je moja tuga, kakva je to smjena?!
Ničeg od tog nema, samo sreća gola!
I konačno shvatim - dobio sam šah-mat;
to ja ne postojim nego moja sjena!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.