utorak, 14. kolovoza 2018.

Sven Adam Ewin | Kromosomska arka


(Unučici za sedmi rođendan)

Ni jednog časa ti nisi sama,
U tebi vrvi kao na sajmu.
Svi tvoji preci, u kolonama,
U tvome tijelu žive - u najmu.

Ni jedan jedini ne nedostaje.
Svaki u tebi traži zraka.
Njihova mladost u tebi traje.
Ti si njihova Noeva arka.

Kad su ti tijesni svi kalupi,
Kad pucaš od zdravlja i obijesti,
To se u tebi, na dugoj klupi,
Guraju, dušo, svi tvoji preci.

Puni su rana od straha, mraka,
Očnjaka, kandži, vatre i leda,
Pa si mi sva od ožiljaka,
I tu se ništa više ne da.

Od glave pa do nožnog prsta,
Puna si njihovih darova malih.
S nijednim od njih nisi ista,
Ali si svakome bolno nalik.

Kroz tvoje zjene svi oni vire,
Da vide slavu tvojega svijeta.
Otvori okice malo šire,
Da vide i oni iz zadnjeg reda.

A kada s očima boje lana,
Pronađeš svoju ljubav žarku,
I ti ćeš, jednog sretnog dana,
Sagradit svoju - malu arku!

Plovit će, plovit tvoja arka,
I poslije stotinu, poslije dvjesta,
U njoj ćeš biti jedna od bákā,
I za te na klupi... bit će mjesta.

Nema komentara :

Objavi komentar