ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.

Patrik Weiss | Prešućeno


















rekao sam dobar dan
nekako smiješeći se njenom licu
i da me tisuću puta pitate
zašto sam učinio tako lakomislenu gestu
ja vam svih tisuću i jedan put ne bih znao odgovoriti

zamolio sam kavu
s malo mlijeka boje njene nevinosti
dobio tursku
ali nisam srdio
već opet samo nježno osmjehnuo

biram šećer

ispred mene su dva paketića
jedan bijeli
jedan smeđi

pitam se što sve to znači
ja samo želim biti prijatelj
podanik u igri smijeha

nikada ne običavam
zadnji se smijati
ali zbilja volim ovaj bijeli
on je rafiniran
ne toliko zdrav
no mnogo ukusniji
barem uz kavu

smeđi je prirodniji
neki kažu zdraviji
ali ja ga ne volim
naprosto mi nije ukusan
a u kavi se dobro ne otapa

bijeli ima mogućnost prilagodbe
uvijek poprima boju noći
kada ga stavim u espresso

mimikričan je

želim se smijati
nipošto uvjeravati

siguran sam da u kavi nema politike

ne radi se o šećeru
niti bilom, belom, bijelom
niti smeđem, smeđem, smeđem

možda o ničemu drugom
osim o one dvije, tri riječi previše
ostavljene na poleđini pakiranja
koje se nikako ne usudimo izgovoriti


Nema komentara :

Objavi komentar