rekao sam dobar dan
nekako smiješeći se njenom licu
i da me tisuću puta pitate
zašto sam učinio tako lakomislenu gestu
ja vam svih tisuću i jedan put ne bih znao odgovoriti
zamolio sam kavu
s malo mlijeka boje njene nevinosti
dobio tursku
ali nisam srdio
već opet samo nježno osmjehnuo
biram šećer
ispred mene su dva paketića
jedan bijeli
jedan smeđi
pitam se što sve to znači
ja samo želim biti prijatelj
podanik u igri smijeha
nikada ne običavam
zadnji se smijati
ali zbilja volim ovaj bijeli
on je rafiniran
ne toliko zdrav
no mnogo ukusniji
barem uz kavu
smeđi je prirodniji
neki kažu zdraviji
ali ja ga ne volim
naprosto mi nije ukusan
a u kavi se dobro ne otapa
bijeli ima mogućnost prilagodbe
uvijek poprima boju noći
kada ga stavim u espresso
mimikričan je
želim se smijati
nipošto uvjeravati
siguran sam da u kavi nema politike
ne radi se o šećeru
niti bilom, belom, bijelom
niti smeđem, smeđem, smeđem
možda o ničemu drugom
osim o one dvije, tri riječi previše
ostavljene na poleđini pakiranja
koje se nikako ne usudimo izgovoriti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.