"pitao sam brku
da ti je ostao jedan dan života
a možda baš i jest
reci brko, kako bi ga proveo? [...]
To sam se isto pitala ja, tijekom čitanja Blockbustera, i danima nakon sklapanja knjige. U kakvoj vezi su Blockbuster i zbirka poezije Zapisano metkom? Blockbuster je šalica gorke, jake, opojne kave u kojoj uživaš, a Zapisano metkom je talog na dnu šalice, koji je još gorči ali nam pokazuje fragmente, slike, flashbackove, a mi poput gatare rado okrećemo šalicu sa svih strana, čitajući jasne tragove koji vode do potresnog, iskreno grubog i surovog, ali ništa manje emotivnog Blockbustera - snajper, metak, paljevina, rov, ruševina, krhotina, tama, hladnoća s jedne strane; cvijet, dom, žena, dijete, fotografija, hrana, smijeh s druge.
Zapisano metkom zbirka je jezivo potresne poezije. Pjesme bez naziva, bez broja, bez pauza, ja bih je okarakterizirala kao misao u kontinuitetu, ne samo misao, već doživljaj - jedan vojnik, sam sa svojom puškom, sa svojom mukom, zarobljenom čežnjom i snovima u tami, s kristaliziranim strahom i od smrti i za životom, u hladnoći noći priziva divne slike svoje mladosti, da bi ga trgnula stvarnost, povukla za rukav uniforme i onda, pun gorčine i žuči, on proklinje svoju sudbinu. I tako se ta misao gorči i sladi, u kontinuitetu zbilje i sanjarenja. Smjenjuju se grozomorne i umiljate slike:
"U džepu nosim papir
od znoja usukanu
pozivnicu za cirkus
ulaznicu za predstavu
na kojoj je moja smrt
jedina i glavna točka
plešem na rubu bajuneta
mokrih dlanova čekam
razapet između svijeta, smrt na trapezu
[...] voditelj s tregerima najavljuje mi ime
moje majke molitvu
tuđe majke kletvu"
"rekla mi je prije polaska
ako vidiš kakvo dijete
nasmiješi mu se
tako ćeš ga uvjeriti
da je svijet dobar [...]
Strašne i nijeme slike su rata koji se igra na p - sve grozomorne riječi ljudske sramote koji počinju na p, pokolj, paljevina, nastavi niz...
"[...] smrt se smješka potajice
namiguje ratu
skriva ruku ispod stola
krvavi prst spušta u kolijevku
iz koje se oblizuje
novorođen bog zlatnik"
"U dnu pod korijenjem
kao šafranove glave
snježnu plahtu probijaju
tanki dječji prsti"
Snažne, dojmljive slike, u kojima jedino uočavam nedostatak boja, a koji ih čini još efektnijim. Slike u koje su utkane sve emocije - strahovi, bol, gorčina, bijes, nadanja, snovi, mrvice sreće... jer na kraju:
"[...] jer rat je
to sad uviđam
preuveličao neke riječi
kao što su domovina, junaštvo i čast
dok su neke male, tek obične -
kao crvena karirana košulja, traperice i plava vjetrovka
ispale -
pismo sveto
za
sve to"
"Nisam se borio za zemlju koju ne volim, već ne volim zemlju za koju sam se borio", kaže Kristijan Gobindu Singhu iz Amritsara u Snoputniku. Isto misli i vojnik iz Blockbustera, koji je svoju sudbinu zapisao metkom.
Naklada: Studio TIM, 2015.
da ti je ostao jedan dan života
a možda baš i jest
reci brko, kako bi ga proveo? [...]
To sam se isto pitala ja, tijekom čitanja Blockbustera, i danima nakon sklapanja knjige. U kakvoj vezi su Blockbuster i zbirka poezije Zapisano metkom? Blockbuster je šalica gorke, jake, opojne kave u kojoj uživaš, a Zapisano metkom je talog na dnu šalice, koji je još gorči ali nam pokazuje fragmente, slike, flashbackove, a mi poput gatare rado okrećemo šalicu sa svih strana, čitajući jasne tragove koji vode do potresnog, iskreno grubog i surovog, ali ništa manje emotivnog Blockbustera - snajper, metak, paljevina, rov, ruševina, krhotina, tama, hladnoća s jedne strane; cvijet, dom, žena, dijete, fotografija, hrana, smijeh s druge.
Zapisano metkom zbirka je jezivo potresne poezije. Pjesme bez naziva, bez broja, bez pauza, ja bih je okarakterizirala kao misao u kontinuitetu, ne samo misao, već doživljaj - jedan vojnik, sam sa svojom puškom, sa svojom mukom, zarobljenom čežnjom i snovima u tami, s kristaliziranim strahom i od smrti i za životom, u hladnoći noći priziva divne slike svoje mladosti, da bi ga trgnula stvarnost, povukla za rukav uniforme i onda, pun gorčine i žuči, on proklinje svoju sudbinu. I tako se ta misao gorči i sladi, u kontinuitetu zbilje i sanjarenja. Smjenjuju se grozomorne i umiljate slike:
"U džepu nosim papir
od znoja usukanu
pozivnicu za cirkus
ulaznicu za predstavu
na kojoj je moja smrt
jedina i glavna točka
plešem na rubu bajuneta
mokrih dlanova čekam
razapet između svijeta, smrt na trapezu
[...] voditelj s tregerima najavljuje mi ime
moje majke molitvu
tuđe majke kletvu"
"rekla mi je prije polaska
ako vidiš kakvo dijete
nasmiješi mu se
tako ćeš ga uvjeriti
da je svijet dobar [...]
Strašne i nijeme slike su rata koji se igra na p - sve grozomorne riječi ljudske sramote koji počinju na p, pokolj, paljevina, nastavi niz...
"[...] smrt se smješka potajice
namiguje ratu
skriva ruku ispod stola
krvavi prst spušta u kolijevku
iz koje se oblizuje
novorođen bog zlatnik"
"U dnu pod korijenjem
kao šafranove glave
snježnu plahtu probijaju
tanki dječji prsti"
Snažne, dojmljive slike, u kojima jedino uočavam nedostatak boja, a koji ih čini još efektnijim. Slike u koje su utkane sve emocije - strahovi, bol, gorčina, bijes, nadanja, snovi, mrvice sreće... jer na kraju:
"[...] jer rat je
to sad uviđam
preuveličao neke riječi
kao što su domovina, junaštvo i čast
dok su neke male, tek obične -
kao crvena karirana košulja, traperice i plava vjetrovka
ispale -
pismo sveto
za
sve to"
"Nisam se borio za zemlju koju ne volim, već ne volim zemlju za koju sam se borio", kaže Kristijan Gobindu Singhu iz Amritsara u Snoputniku. Isto misli i vojnik iz Blockbustera, koji je svoju sudbinu zapisao metkom.
Naklada: Studio TIM, 2015.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.