utorak, 21. kolovoza 2018.

Igor Petrić | Čovjek bez lica (ruke)


Ruke ispucale,
ispružene kroz oblake,
odavno više ne osjećaš.

Sam,
udaljen od svih,
pomalo poseban,
dovoljno drugačiji, neprimjetan,
jedan čovjek stoji nepomično danima,
odsutan mislima izvan dosega pameti
i znatiželjnih pogleda.
Stoji i smireno upija posljednje kapi ledene kiše
prije odlaska.

Što događa se ovom Svijetu?
Gdje su svi? Gdje su… pitaš se?

Gdje nestali su dodiri, nježne riječi, pogledi,
svi ljudi koje si poznavao
ili slučajno sretao uz put.

Gdje skriva se čovjek?

Možda tu
pored tebe stoji, diše, ali ga ne čuješ
i ne vidiš više

Skriven u izmaglici boje neba
jedan čovjek stoji sam i strpljiv poput djeteta
baš tvoj dodir čeka.

Nema komentara :

Objavi komentar