Kolumne

subota, 11. kolovoza 2018.

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.


Razgovor s mamom

Piše: Božana Ćosić

Sinoć sam razgovarala s mamom. Naravno da nisam bila izravna, da sam išla uokolo.

Oduvijek sam s mamom imala otvoreni odnos. Uvijek sam joj mogla reći što me muči i otvoreno pričati o ljubavi, o dečkima, prijateljima, doslovno o svemu. I uvijek me je razumjela. Nikada mi nije uputila riječ prijekora, nego mi je uvijek pokušavala na lijep način dokazati da griješim ili krivo razmišljam. Tako sam i sinoć započela priču o ljubavi. Ružno od mene, ali izmislila sam nekog mladića koji mi se navodno sviđa, ali je zauzet. Rekla sam joj da smo zapravo prijatelji, no i da postoje određene iskrice među nama. Nazvala sam ga Luka i okitila ga samo riječima hvale. Zgodan je. Dobar. Pažljiv. Vrijedan... Ma našlo se tu sto čuda. Ispao je savršen što me je malo i nasmijalo, a onda i brecnulo. Pomislila sam da će shvatiti kako izmišljam, no pribjegla sam tomu na način da sam mu dodala i manu. Naime, rekla sam joj da je neodlučan. Iako je već u gotovo ozbiljnoj vezi, daje mi znakove da mu se sviđam i da postoji mogućnost da zbog mene okonča tu svoju „ozbiljnu“ vezu. Onda sam se okrenula kukanju. Kao, svjesna sam da to nije u redu i da bih se, ako sam imalo poštena, trebala maknuti, ali jednostavno ne mogu. Stalno mi je u mislima i vjerojatno ga nikada neću zaboraviti.

Nakon što me je saslušala rekla mi je što sam i mislila da će reći. Zapravo mi je savjetovala da se povučem. Zašto? Zato što će mladić koji je neodlučan i koji je jednom spreman okončati ozbiljnu vezu vječno ostati takav. Prema tome, jednog dana bi se i meni moglo desiti ono što bi se zbog mene moglo desiti toj izmišljenoj nesretnici. I vjerujem da je mama u pravu. Prema mojoj priči on je jako voli, a kada nekoga voliš, tada za tebe ne postoji nitko drugi i ne možeš tek tako ostaviti voljenu osobu.

Iako su savjeti bili odlični, to nije bilo ono što sam htjela saznati pa sam priču okrenula u drugom smjeru. Tražila sam je da mi priča o svojim iskustvima. I progovorila je. Pričala mi je kako je prije tate jako bila zaljubljena u dečka koji se zvao Boris. Ali bio je loš. Bila je svjesna da nije za nju. Varao ju je i što sve ne. A onda je nestao da bi se pojavio u najgorem trenutku. Pojavio se kada su mama i tata imali kafić i što je važnije, kada su već bili u ozbiljnoj vezi. Priznala mi je da joj nije bilo lako. Preispitivala je svoje osjećaje, no na koncu je ipak shvatila da tu više nije riječ o ljubavi nego strahu. Bojala se da će Boris reći ili učiniti nešto što će se loše odraziti na nju i tatu. Dobro ga je poznavala i strah je bio opravdan. Međutim, ispalo je posve suprotno. Kada se desio problem s Antonijem, Boris im je pomogao. Iako je na kraju sve riješila policijska istraga, oboje su mu bili zahvalni što se potrudio i što u svemu tome nije ništa tražio za uzvrat. Nakon toga je ponovno nestao.
I to je bilo sve što sam saznala. Nažalost, iznenada je mama morala do restorana kako bi zamijenila tatu jer je jednom radniku pozlilo. No obećala mi je da ćemo razgovor nastaviti.

Nestrpljivo čekam...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.