Naziremo se
u sutonu nepodnošljivih dodira
pomamna mirnoća tek izmišljenog puta
nama je nedostižni hir
Naziremo se
u životu bačenom na otpis
gdje si ples mojih slabih nogu
umorne utišat će tebe, moje nebo ljubavi
Naziremo se
u podivljalim bodljama cvijeta
koji ispušta miris ljubomore
na vrh pupoljka bijela
Naziremo se
iz anemičnog požara
koji pojavom suze na licu žrtve
sklapa svoje ruke da poštedi žive
i ne uveća mrtve
Naziremo se
ali i zlo se otkriva
kotrlja se niz riječi žedne sjaja
naša je ptica sa jednim krilom u dubini vala
uleti li u pogrešno nebo
platit će mladim životom
obični ponos
Naziremo se
iz svjetlosti, što probija dlanove prekrivenog lica
i u najdublji mrak ušivena su svjetleća raskrižja
Naziremo se
u svim nespretnim manama što se vrpolje
najviše na nama
O, kako te ne puštam, tebe, isklesanu iz muke
ranjeno srce, izdane ruke, najkasnije zavole
Naziremo se
u odjeku daljine, koji više ne može podnijeti
odvojeno tvoje i moje ime
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.