Kolumne

utorak, 24. srpnja 2018.

Luka Tomić | Molim te, budi pjesma



Ako si poput mora
zgužvana vjetrom pa izglačana suncem
Ja ne mogu biti poput mora
zgužvan vjetrom pa izglačan suncem
Ti me činiš stvarnim
tako da svoju stvarnost sklanjaš u stranu
i dovlačiš preplanule oblake mašte iznad moje glave

Pa sam razvedena obala s tisuće malih otoka
u koju ubacuješ kovanice nježnosti i strpljenja
da naš zagrljaj potraje kao nepobitan događaj iz davnina
pa sam nebo koje bi trebala dozvati daljinom
i ljubiti promjenom vremena
dodirivati me u izmjeni svijetlih i tmurnih boja

Molim te budi pjesma
među mojim nedirnutim žicama
zasjaj i oči mi oduzmi da te
vidim jasnije, itekako ću ti prići bliže
pogurnut u suprotnom smjeru od vatre ispraznosti
koja

Molim te budi pjesma u mojim snovima
i dobit ću  od tebe oči onog sokola slomljenih krila
kojeg si naučila letjeti hodom po zemlji
ti me činiš gdje me svijet ne dotiče
proširuješ moj vrt života cvijećem svojim

Prisutan sam u tvojim posjetima samoj sebi
Kao da sam zvijezda postavljena na svileni dio tvog neba
ako si ti srce
onda ja ne mogu biti srce
ali u njemu kucati želim
ti me činiš u ljubavi cijelim

Nema komentara :

Objavi komentar