Kolumne

subota, 28. srpnja 2018.

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.


Užasni dani

Piše: Božana Ćosić

Protekli dani bili su mi najužasniji u životu. Ne pamtim da sam ikada imala užasnije dane i postoji li uopće nešto što bi se moglo mjeriti sa svime što me u posljednje vrijeme prati. Nakon razgovora sa Svenom, mogu reći da se sve promijenilo. Ništa više ne gledam na jednak način i svaka situacija mi govori mnogo više nego što bi inače govorila. Iako možda griješim i iako želim da uistinu griješim, ali postaje mi jasnija situacija između mame i tate. To što se između njih događa dobilo je neku novu dimenziju i sve me navodi na to da je u pitanju taj neki misteriozni muškarac o kojemu su pričale Svenova i moja mama.Ne moram vam reći kako se osjećam, što mi se sve mota u mislima i koliko je bolno. Ako zbilja postoji taj muškarac kojega mama, kako mi je Sven rekao, nikada neće zaboraviti, to govori samo jedno: da joj puno znači i da je stao između nje i tate.

Nikada, ali nikada ne bih pomislila da se moji roditelji ne vole, da postoji takvo što između njih. Ne! To nikako nije moguće.

Međutim, neprestano me kopka. Najradije bih je posjela i izravno pitala, ali to nije tako jednostavno. Prvo, ne mogu zbog Svena jer mi se ipak povjerio i kako bi izgledalo da kažem da je čuo, odnosno, prisluškivao i taj dio razgovora, a onda odšutio. Drugo, strah me je. Proždire me strah od istine. Što ako je to istina? Što ako u životu moje mame postoji još netko? Ne znam kako bih reagirala, što bih joj rekla... Ne znam je l' bi me to slomilo, je l' bih poludjela. Možda bih burno reagirala i učinila nešto zbog čega bih se poslije kajala. Ne znam i trenutno ne mogu opisati kako se osjećam i što mislim.

Zato sam uzela predah (iako mi je taj predah užasan) i odlučila nekako iskopati istinu, a da ne bude izravno. Nemam pojma kako ću to izvesti, ali moram. Moram saznati istinu radi sebe, radi tate. Kada pomislim na tatu postajem bijesna jer ako postoji i mrvica istine u svemu, on to nije zaslužio. Moj tata je najbolji tata i suprug na svijetu. Ne zato što je moj tata i što ga, naravno, beskrajno volim, nego je uistinu divan u svakom pogledu, čak je i kao šef super. Pažljiv je, brižan. Prema svima je realan, pošten i pravedan. Mamu neopisivo voli i pruža joj jako puno pažnje. Zbilja je tata i suprug kakvog bi mnoge žene željele imati, a može ispasti da je prevaren i da cijeli život živi u laži.

Nevjerojatno je što se događa i o čemu uopće razmišljam. Nije li? Nije li to nevjerojatno i strašno?
Osim svih osjećaja koji me lome i tužna sam i razočarana.

Nadam se da ću brzo saznati istinu jer ću inače poludjeti. Na koji način ću doći do nje ne znam, ali znam da moram.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.