Darko Balaš | Ratnik s dušom 19

Osjetiš li život kako buja ratniče, čuješ li njegovu veličanstvenu pjesmu koja je skrivena u svakoj duši, koja nikada ne može zauvijek utihnuti? Čuješ li izvježbanim čulima duhovnosti kako je svaka klica prekrivena ledom i maglom, još uvijek sam koncentrat života koji će proklijati na samo jedan signal, samo jednu zraku proljetnog sunca, samo jedan pogled ljubavnog poziva i samo jednu lijepu riječ utjehe?


Da, osjetiš namjeru tvorca u svakom koraku, svakom udisaju i svakom tragu svjetlosti koji ti miluje lice neuništivom snagom svjetlosti. I znaš kako nema kaosa, niti kolapsa, znaš kako nema slučajnosti, sreće ili nesreće, pogrešno odapnute strelice ljubavi ili pogrešno usmjerenog mača čovječnosti. Namjera, neuništiva volja svemira koja uvijek, ali uvijek, čak i neprimjetnim pomacima, tjera kotač života na još jedan okret prema naprijed. Čak i u klici koja strpljivo čeka poticaj kako bi u jednom čarobnom trenutku postala puno više od onoga što skriveno jest. Sjeme mirisni cvijet, gusjenica leptir, gusta tmina predivno jutro spoznaje. Spoznaje kako se život uvijek iznova rodi, uvijek nov i uvijek neponovljiv. Jer namjera jest život!

I svaki čovjek rođen je kako bi bio ratnik s dušom! Čak i tvoj najljući neprijatelj, onaj koji je zaboravio tko je i koji luta, tražeći to sjeme u vlastitom srcu. Srcu zamrznutom ledom straha i nestrpljenja.


Čuješ li huk nabujalog potoka koji nakupljenom snagom voda s obližnjih planina neumoljivo traži svoj put k rijeci koja će svaku njegovu kapljicu jednom predati velelebnoj mirnoći oceana. Oceana, kojem svi zajedno putujemo. Čak i kada smo samo klica zakopana ispod debelih naslaga snijega!


Jest, proljeće je podignulo ustave leda i nova sloboda buja na svakom koraku, rušeći sve pred sobom, nezaustavljivo, neumoljivo. Isto tako i nabujali potok skršio je nejaku konstrukciju improviziranog, drvenog mosta što vodi do obližnjeg sela i učinio prolaz prema selu potpuno nemogućim. Moćne vode potoka pobjednički šume preko slomljenih ostataka drveta i svako malo zapljuskuju već mokra stopala razjarenih stanovnika sela čija je jedina namjera svladati ih. Buče i psuju, svađaju se i urlaju, uzalud zazivaju Bogove i proklinju nesretnu sudbinu. Voda ih uopće ne čuje, ona slijedi namjeru kojoj i oni sami pripadaju. Krenuti naprijed, slobodno i moćno, bez obzira na sve. U pravom trenutku!


Začuđeno te promatraju, kako se osmjehom nalanjaš na svoj mač zaboden u još uvijek vlažnu, jutarnju travu punu rose i kako bez riječi proslavljaš snagu potoka, poštujući ovaj predivni trenutak slobode. Katkada je najveća bitka ne boriti se uopće, katkada je najbrže rješenje u čekanju. Njihov bijes okreće se protiv tebe u nerazumijevanju, osuđuju te za kukavičluk i rezignaciju, pozivaju da svoj mač upotrijebiš za sječu novog, moćnijeg i jačeg drveta kojim će sagraditi novi most, zauzdati prirodu koju vide jedino kao smetnju i neprijatelja u obavljanju svojih svakodnevnih poslova.


Jer neprijatelj nisu nikada oni sami, neprijatelj su svi oni koji su drukčiji, svi oni koji i u oluji pronalaze ljepotu, a u srušenom mostu priliku za divljenje proljetnoj snazi potoka.


No, tvoje oružje nije bijes niti svađa, tvoje oružje nije dokazivanje moći ratnika, tvoja reakcija nije obrana na napad.


Tvoje je oružje strpljenje. I spoznaja kako sve postoji s namjerom, katkada potpuno nedohvatljivom i nevidljivom. Tvoje su oči dva ognja vječne vatre rođene za plamen koji će otopiti sve snjegove, tvoje je srce ljubav. I samilost.


Napokon, umorni od uzaludnog bjesa i razočaranja, istrošeni uzaludnim izlijevanjem energije i stanovnici sela lagano odustaju i sjedaju oko tebe, pronalazeći u tvojim očima istinu. Strpljenje je samo klica koja čeka pravi trenutak! iskre u tvojim očima samo su pritajeni plamen koji će eksplodirati akcijom kada za to dođe vrijeme. A vrijeme je uskoro.


Vode potoka već pomalo gube prvotnu silu i uskoro će se vratiti u normalu. Jer sve na ovom svijetu prije ili kasnije pronađe ravnotežu. I svaki ratnik s dušom svladat će sve nabujale potoke i bijes onih koji ne razumiju.


Strpljenjem!