Kolumne

petak, 20. srpnja 2018.

Patnje mladog autora


RECEPT ZA PRIVATNU NAKLADU

Piše: Jelena Hrvoj

Često dobivam upite vezane uz privatnu nakladu i sve što ona uz sebe povlači. Iako sam već ranije pisala o ovoj temi, smatram da nije na odmet ponoviti gradivo, ni podijeliti još pokoje iskustvo koje sam stekla s vremenom.

Odmah na početku moram napomenuti da objavljivanje romana u privatnoj nakladi nije ništa jednostavnije od pronalaska izdavača koji će taj isti rukopis objaviti. Objava rukopisa u privatnoj nakladi ne garantira vam ništa ako niste spremni uložiti mnogo, mnogo vremena i truda u svoj rad koji ne prestaje jednom kada stavite i posljednju točku na posljednju rečenicu tog rukopisa.

I sama sam jednom bila na samome početku i učinila poneku grešku. Ljudi smo, griješimo. Zar ne? Ali uvijek je bolje učiti na tuđim greškama pa vas molim da pročitate ovaj tekst do kraja ako ste jedan ili jedna od onih koji planiraju svoj uradak objaviti u privatnoj nakladi.

Kao prvo, čestitam vam ako ste napisali roman, zbirku priča, zbirku pjesama… nastavi niz. Svaka vam čast na upornosti i mašti. No, činjenica da ste nešto „izgurali“ do kraja ne znači da je ono što ste napisali nužno dobro. Žao mi je na iskrenosti, ali iskrenost je jedino što će vam pomoći da napredujete. Mnogi tekstovi, posebice oni prvi, nisu ni približno onome kako bi jedno kvalitetno djelo trebalo izgledati.

Idemo sada upotrijebiti jednu dobru usporedbu. Zamislite da prvi puta kuhate neki umak. Jeli ste ga mnogo puta i promatrali kako ga netko drugi radi. Umak vam se svidio i odlučili ste da ćete se i sami upustiti u pokušaj kuhanja istog - ali nemate recept. Prvi će puta taj umak biti nešto u potpunosti drugo od onoga što ste jeli. Ima previše soli, premalo papra, vrhnje je zagorjelo i niste koristili kvalitetne namirnice jer ste htjeli uštedjeti.

Jednako je i s tekstom. Za početak vam je potrebna kvalitetna namirnica. U slučaju teksta to su profesionalci koji se bave određenim poslom vezanim uz knjige - lektor, urednik, beta čitatelj, grafički dizajner. Nikada nemojte štedjeti na vlastitom djelu. To djelo ste vi i onakvo kakvo pošaljete u svijet će pokazivati upravo sliku vas. Rijetko tko će imati razumijevanja za lošu lekturu, nelogičnosti u tekstu ili loše odrađenom uređenju. Kad ste privatnjak, svaki detalj vaša je briga. Najčešće ljudi koji sebe smatraju lektorima, a nemaju ni iskustvo, ni potrebno znanje - NISU lektori. Isto vrijedi i za sve ostale grane koje sam gore navela.

Znam, jako vam se sviđa činjenica da ste nešto završili i jako je teško suzdržati se, no nemojte objavljivati tekst ako on nije dobro uređen. Ne srljajte. Bolje je pričekati koji mjesec i pokazati odlično napisano… što već, nego istog trena poslušati instinkt koji vas tjera da objavite i pokazati se u lošijem svjetlu. A vjerujte mi, nestrpljenje će biti tu i bit će pokvareno i podmuklo.

Druga stvar koju svatko tko ulazi u privatnu nakladu mora znati je: SKUPO JE. Kad kažem skupo, ne mislim da ćete izdvojiti 1000 kn. Izdvojit ćete mnogo više. Ako nemate dobre prihode, ušteđevinu ili nešto treće, morate biti spremni na mnogo poziva, slanje bezbroj e-mailova i proučavanja. Jako je teško uvjeriti neko poduzeće da treba uložiti baš u vas. Teško je afirmiranim piscima, a vjerujte mi vama će biti još teže. Na žalost, razumljivo je. Zar ne? Knjiga nije nešto što služi kao kvalitetan pano za reklamu osobi koja ulaže u vas. No, nemojte odmah biti obeshrabreni. Teško je, no ne i nemoguće. Ono što na vama ostaje je upravo činjenica koliko ste spremni potruditi se. Druga opcija je praćenje natječaja koji su se raspisuju od strane općina i županija. Svakako vrijedi prijaviti se.

Još jedna od ključnih stavki je: SLUŠAJTE SAVJETE. Ako zatražite savjet od nekoga tko je iskusniji, molim vas, slušajte taj savjet. Često vam se neće svidjeti što čujete, ali vjerujte, to je za vaše dobro. Nitko nema ništa od toga da bas namjerno provocira i nitko protiv vas ne kuje zavjere. Ako smatrate da je ipak tako, zahvalite se i pitajte nekog drugog. NE tražite savjet od prijatelja ili poznanika jer oni gotovo nikada neće biti objektivni.

Naposljetku, kad birate tiskaru, provjerite koja izdanja su tiskali kako bi saznali koja je kvaliteta. Cijena ne definira tu kvalitetu, no naravno, ima ulogu. Na što mislim kad to spominjem? Ne morate nužno platiti najvišu ponuđenu cijenu kako bi dobili najkvalitetniji rad.

Zbog svega navedenog i zbog činjenice da će vam emocije biti kao u zaljubljene guske, morate pronaći apsurdnu količinu samokritičnosti, strpljenja i pronicljivosti. E, a kada sve to odradite i vaša je knjiga napokon ugledala svjetlo dana i savršena je… tada počinje pravi rat. Taj rat se zove: ISTAKNI SE U MORU DRUGIH. Danas postoje mnogi ljudi koji smatraju da su pisci i srljaju. Upravo zbog tih ljudi čitatelji razvijaju nepovjerenje prema kvaliteti djela objavljenih u privatnoj nakladi. Na žalost, i to je u potpunosti razumljivo. Ono što je vaš primaran cilj je pronaći publiku koja će pročitati vaš rad i dati vam iskrenu kritiku. Ako je vaš rad uistinu kvalitetan, za njega će se daleko čuti.

Zato, dragi svi, uključujući i mene, pamet u glavu i ne maštajte o zvijezdama dok još niste čvrsto stali na zemlju. Osobno smatram da čovjek mora biti pomalo lud kad se sam upušta u izdavaštvo. No, ludilo u ovom kontekstu je zabavno, mukotrpno, ali i ispunjava zadovoljstvom kad napokon stignete do cilja.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.