Kolumne

četvrtak, 19. srpnja 2018.

Sven Adam Ewin | Znaci zalaska genija



oštri uglovi ulica otupljeni su brojnim zamicanjem
glavna ispostava javlja
da je roku trajanja
istekao rok trajanja

parkinsona su trajno obilježili rasuti tereti
tlo se smiruje naknadnim podrhtavanjem

životni nagoni
uzmiču pred postulatima
nazire se postkoitalni smiraj delte
uz nešto malo naplavljene erotike

naše usne su napućene u poljubac dviju voda
dodir potonule amfore pretvara se u krik čaplje
embrio ihtiosaura razbija sediment kao ljusku jajeta
iz raspolovljene jabuke paluca zmija

primjećujem četiri rimbaudovska znaka zalaska genija
nagomilana mudrost svija vjeđu u pakost
ruka žene sije žito
dlan štiti obraz od jarosti elipsom milosrđa
drhtulja nabija voltažu za konačni udar u mozak

tko bi rekao
puzajuća skromnost preuzima tron otmjenom dosadom
a tiraniju akromegalije proglašavaju posljedicom
insuficijencije štitnjače

slijedi iznuđena ceremonija odsijecanja prstiju
radi ubrzavanja rasta zaštićenog ekstremiteta
za to vijeme u zjenici oka skriva se tamna tvar
neće dugo
psi njuše trag ludog pjesnika

usprkos sofisticiranoj torturi aksijalnim uvrtanjem
os ne priznaje definiciju per se
spirala je posve otkačena
zvrk čeka da se odvrti unatrag po einsteinu

ništa se više ne može dogoditi
osim ponavljanja već viđenog
okulistika izvitoperuje spinozino lice blagom ekstenzijom
okružuju ga četiri jude na četiri lakta dužine
to je racionalno neprihvatljivo
zato filozof brusi leću finim kamenim brašnom

pa dobro
što još ostaje?

ostaje apsolutna nula
u liku domoljubne potleušice na mom čelu
žig kuće u kojoj vikendom stanuje bog

nažalost neće dugo
jamci su ga izdali
sud je naredio deložaciju
specijalci su opkolili vikendicu
gospodin tri mjeseca nije platio stanarinu

Nema komentara :

Objavi komentar