ponedjeljak, 30. srpnja 2018.

Biljana Kovačević | Cug



Ima nešto mistično u čekanju
stajanju satima na prepunom
pa praznom kolodvoru
Kao neka zavjera na nekom
kraljevskom dvoru
kad sve vrvi od mnoštva
šuštajućih halja pa se smiri
a u zraku ostane da treperi
jedno veliko pitanje
hoće li životom il' smrću završiti ovo skitanje
Ima nešto tajnovito u čekanju
kad ne znaš hoće li tvoj novi dan osvanuti
hoće li sunce i sutra granuti
hoće li stići ono što želiš da dođe
prije no što vrijeme za zaborav ne dođe
Ima nešto bajkovito u čekanju
kad sanjaš sve svoje vlakove
poredane na jednom peronu
pune ispunjenja tvojih snova
kako naokolo puštaju svoje krakove
Ima nešto tužno u čekanju
kad ono postane svrha samome sebi
kad nijedno od njih ne vodi ni meni ni tebi
I kad već digneš ruke od svega
kao zastavnik kad podigne zastavu u zrak
a na put pođe još jedan, ali ne tvoj, vlak
Ali gle  kako se prevarih!
Sva moja čekanja u nizu
bijahu mojim snovima tako blizu
kao perle nanizane na vratu
kao zlaćane zrake na sunovratu
Bliže no što sam ikada mogla znati
da će se svi snovi ispuniti
u samo jednom vagonu
što zapravo nikuda ne ide
Na sporednom peronu stoji
ali samo za nas postoji
Samotnjake i čudake
Sanjalice i bedake
Utopiste realiste
I još neke idealiste
Pjesnike i zanesenjake
Tamo gdje drug će pružiti drugu
ruku spasa šarenu dugu
čašicu vjere u starom  Cug-u!

____________________________

cug = vlak

Nema komentara :

Objavi komentar