Kolumne

utorak, 5. lipnja 2018.

Darija Žilić | Vrt



Dovoljan mi je samo taj vrt
Bez krumpira i šarenog cvijeća,
Samo stabla jabuke i svo to povrće
Koje se pretvara u veliki zeleni list
Ispod kojeg je zemlja i blijedo korijenje.
Samo vrt, nakon svih tih deklaracija i
Potpisa, velikih priča i malog kamenja
Koje je letjelo iz tuđih usta kao mač
Koji udara tamo gdje najviše boli.
U vrtu mačke zavijaju, miriše rajčica,
Čekamo lozu da donese plod i da
Se ispeče ljuta rakija koju piju samo
Susjedi i bolesna djeca.
Vrt, pored terase, bez kućice za ptice
I tihih strašila. I mir u kojem spavaju
Ptice i ljudi, koji nakon svega čekaju
Svitanje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.