Pramcem u sumrak

UČENICA

Piše: Jelena Miškić

...i tako smo krenuli, nakon dogovornih šema, skica i prikaza, postavljati Crlenjakovu izložbu. Brane Crlenjak, vukovarski slikar, kipar, medaljar, crtač, pjesnik, grafičar, legenda grada Vukovara svojim životom i cjelokupnim stvaralaštvom zadužio je sve Vukovarce. S Dunavom kao vječnom facinacijom, ovaj artistički bard Vukovara, Srijemac, živio je identitet grada ostavljajući nam najveći dar za budućnost, nemjerljivu ljubav i interes za grad Vukovar.

Devedeset i prve godine nestale su brojne Crlenjakove biste, skulpture, medalje...slike.

Spustim olovku i podignem pogled. Stidljivo je pognula glavu. Tako je stajala i svih onih dana u dvorištu moje stare osnovne škole, koju danas pohađa i moja kći. More učenika, nastavnika i profesora je dočekala, ali i ispratila.

Brane Crlenjak: Učenica

Iskreno nisam vjerovala da ću je ikada više vidjeti. Zahvajujući hrabrom Vukovarcu koji ju je pod okriljem mraka sačuvao tako da je fleksericom otpilio postolje na kojoj je stajala, danas smo jedna nasuprost druge.

Jesam li te godine bila i ja te visine? Tako stidljiva? Pomalo sjetna?

Nakon tolikih godina jednostavno ne znam.

Teško mi je pojmiti kako držim olovku u ruci, pišem kratak govor za otvaranje izložbe legendardnog autora, dok njezin dječji blago povinuti vrat kao da kaže - "..Ostarila si bokte, stvarno jesi! Miškićka sjećam se ja tebe onako čupave  žgoljave kako te otac dovozi u školu na onom prdavcu Thomosu."

"Kako ću ja pročitati govor od pustih emocija... pojam nemam" - iskreno prošapćem.

"Ma ne sekiraj se, sjeti se svih poderanih koljenja na Supančevom dovrištu i bit ćeš ok". - namigne Učenica.

Dat ću sve od sebe, zadržavam dah i nastavak unutarnjeg monologa.

Baš tako.

Sve.