ponedjeljak, 21. svibnja 2018.

Nataša Jalšovečki | Crkva zbunjenog pileta

Privukao vas naslov, jelda? Rekoše mi da se to zove guerilla marketing. Zašto crkva zbunjenog pileta? Negdje u bespućima interneta nabasala sam na fotografiju crkvenog tornja koji zbog nezgodnog odabira i smještaja prozora i nadstrešnice fakat izgleda kao zbunjeno pile. Eto.

A zapravo sve ovo nema veze ni s pilićima ni sa crkvom. Ali ima veze sa bizarnim frazama i rečenicama. Toga viđam jako puno u zadnje vrijeme. Od ljudi od kojih bi se to najmanje očekivalo. Ne ja, ja očekujem jer ih znam, ali obzirom na njihovo…hm…ne bih išla tako daleko pa rekla zanimanje, jer bi to bila prevelika uvreda za one čije to zaista jeste zanimanje ( Ima li ova rečenica smisla? Možda i ne baš… Ali besmisao je tema pa da i ja dam svoj doprinos), ne bi se baš toliko često trebalo događati. No zanimljivo kako se u zadnje vrijeme često potvrđuje ona tvrdnja kako ljudi sa nižim intelektom imaju iluziju da su superiorniji, a ljudi sa višim intelektom više sumnjaju u sebe. Kako se u zadnje vrijeme krećem više-manje isključivo u književnim (ili da bolje kažem “književnim”) vodama, to me dovodi do nepobitnog zaključka da su neki, koji sebe nazivaju piscima ili, sačuvajbože, književnicima….. jeste mislili da ću sada reći glupi, intelektualno zakinuti, inferiorni? Ok, možda sam i htjela, ali neću se spuštati na tu razinu. Ali postoji zabrinjavajuća količina “pisaca” koji ne znaju sastaviti smislenu rečenicu.  Bez šale sada. Znači pročitate rečenicu i glavom vam prođe ona vrlo prikladna engleska fraza : “What the actual f*uck?!”. E ta fraza je nažalost vrlo učestala u mojoj glavi u zadnje vrijeme. I sramim se. Sramim se uopće i reći da pišem, ni slučajno da sam pisac (što nisam) jer to uz današnji trend skoro pa postaje uvreda – biti hrvatski pisac. Jer tko čita domaće? I zašto bi kad se u moru samoprozvanih “talentiranih pisaca” zagube svi oni zaista talentirani mladi ljudi. Oni koji svoje knjige smatraju svojom dječicom, koji ih maze i pažljivo prate, ispravljaju svaku nelogičnost i grešku, preispituju sebe jesu li u njihovom stvaranju dobro postupili, jesu li što izostavili, jesu li dali sebe u potpunosti… Oni koji sumnjaju u svoj talenat, iako ga imaju itekako. Oni koje izdavači odbijaju i bez čitanja jer ne vide profit, oni koji nemaju novaca potplatiti kritičare i tko zna koga sve ne i koji nemaju veze na pravim mjestima. Oni koji se bore svim snagama da ih se čuje, čita. Jer im je to smisao postojanja. Ne slava i novac. Ne dijeljenje autograma. Ne tapšanje po ramenu i lažni komplimenti. Nego pisanje. I užitak u spoznaji da ljudi čitaju to napisano. Takvi se ni ne reklamiraju pretjerano. Za njih ćete čuti sasvim slučajno, od nekoga tko je isto tako slučajno nabasao na to njihovo malo remek djelo i zapitao se kako? Kako za OVO nismo čuli, a čuli smo za hrpetinu u najboljem slučaju osrednjih uradaka egoističnih narcisoidnih i većinom vrlo nepismenih… khm… “pisaca”.

I onda nedavno pročitam jedan komentar. Osoba je, vjerujem smatrajući to čak komplimentom, rekla kako je knjiga jednog našeg domaćeg autora “svjetska”. A on je – gle čuda – iz Hrvatske.  Nije li to žalosno? Kao da nije dovoljno što kultura sama po sebi u ovoj državi izumire, sad ih još i mi moramo ismijavati i iščuđavati se kako njihove knjige zaista mogu biti i dobre.

Znate li uopće nekoga iz novije generacije hrvatskih autora? Znate li koliko kvalitetnih mladih pisaca ima, koji se svim snagama probijaju kroz birokraciju i kriminalno skupu proceduru tiskanja knjiga? Znate li da oni na tim svojim, ali zaista fantastičnim, knjigama ne zarađuju skoro ništa? Zašto ih izdaju, pitate? Zato, dragi moji, jer je pisanje srž njihove duše, jer im je pretakanje riječi na papir poput disanja i spavanja – neophodno. Oni svoja djela žive, za njih su ti likovi stvarni, iznjedreni iz njihove nutrine. I onda im netko kaže kako su im romani skoro pa – svjetski. U razini “svjetskog” šunda za 15 kuna, označenog crvenom naljepnicom na kojoj piše “bestseller” sa hrpom uskličnika, kojim nas bombardiraju i zatupljuju. Pa genijalno.

I još jedna interesantna pojava. Stvaraju se grupe, skoro pa sekte, pojedini “pisci” oko sebe okupljaju svoje “obožavatelje”, ne bi li im ovi dizali ego i branili ih od zločestih i zlobnih ljudi koji samo iz puke ljubomore kažu kako im se knjiga dotičnog superheroja nije svidjela. A najbolja je u povijesti svih knjiga ikada napisanih. Kakav Dostojevski, Proust, Krleža, Andrić? Pa to su amateri za ovu kvalitetu i rječitost, o dubini sadržaja i stilu pisanja da ni ne govorimo. Takvim vrhunskim (evo muka mi je skoro pišući) piscima ne treba ničija pomoć, niti moraju poraditi na sebi. Oni su bili spremni za književne nagrade onog momenta kada su u školi zaključili da su hrvatska gramatika i pravopis ipak malo komplicirani, te da oni tako talentirani mogu napraviti bolju verziju toga. Pristupačniju običnom puku. Jer razumjet će ljudi što oni žele reći. Ako ne – uvijek se mogu izvući na svoj intelekt i reći da je to predubokoumno za nas obične ljude. Ipak su oni, jelte, “pisci”.

I tako… Pitam se često gdje smo krivo skrenuli i što se dogodilo? Kada je na književnoj sceni postalo bitno tko si i čiji si, i imaš li novaca? Kada smo prestali cijeniti talent? Kada je počela vladati zavist i ljubomora i kada su se pojavili “mi i oni”? Gdje je nestala kolegijalnost i podrška? Imate ju? Jeste li sigurni? Podrška nisu ljudi koji vam se uvlače u – bit ću pristojna – stražnjicu i govore kako ste sve savršeno napravili i hvale vas na sva usta. Najveća i najbolja podrška su oni koji vam se ne ustručavaju reći :”frende, ovo je totalno sranje”. A sad se vi zapitajte koliko takvih imate oko sebe i zašto ih nemate? Mislite li da ste odličan pisac? Talenat izbija iz vas? Ideje samo frcaju? Pa bravo. A sad si utuvite u glavu da niste. Da ima tisuće boljih i talentiranijih. Okrenite se oko sebe i nađite bar jednog takvog. I saslušajte ga. Učite. Radite na sebi. I onda, možda jednog dana postanete – pisac.

I s razlogom budete ponosni na sebe, poput ove koke. Koja je fakat talentiranija od nekih…



Izvor: Blogodakanje

Nema komentara :

Objavi komentar