Mirjana Radman | Gorska vilo

Nazdravljam tebi iz kaleža boli,
opojnim mirisom gorkoga vina,
s uzdahom izgubljenih snova.

Slušam tu jeku o hridi što tuče,
i suze vala što ga more nosi
dok srce moje slama se u tuzi,
ja pijem, pijem za nova svitanja.

Ruka drhti dok kalež se prazni,
ja nazdravljam ljubavi jedinoj.
Posljednja kap gorčinu preli,
i snove i nadu čemer preplavi.

San tihi prekrije mi oči,
tad jeka hridi u pjesmu se pretvori.
Suze radosnice na valu zaplove
da srce spokojno prigrli svjetlost vječnu.