Kolumne

subota, 19. svibnja 2018.

Luka Rovčanić | U vožnji


Vozim se u tramvaju i gledam kroz prozor.
Pomislim zašto mi promatranje u brzini stvara ugodu?
Možda zbog toga što se mogu brzo prebacivati
sa jedne slike na drugu sliku, sa jednog prostora
na drugi prostor, letimično biti čas tamo,
čas tamo, sudionik svemu. Pomiješati zemlju i nebo
kako bi se stvarno pretvorilo u nestvarno.
Odvojiti krovove kuća za propusnost njihovih snova.
Podići ulice vertikalno i diviti se tim savršenim tijelima.
Možda zbog toga što su mi misli pronašle željenu brzinu
i u nekoliko stanica, sekundi, omogućile mi bijeg od sebe.

Nema komentara :

Objavi komentar