subota, 19. svibnja 2018.

Jasmina Bosančić | Proljetne metafore



S dolaskom proljeća priroda se zazeleni travom i zašareni od cvijeća,voćaka u cvatu, ukrasnih grmova... I dok uživamo u njihovu opojnom ili blagom mirisu te u raskoši boja, sve nam se to čini kao jedna lijepa pjesnička slika, a šum vjetra, pjev ptica i glasanje kukaca u toj slici djeluju poput simfonije. U proljeće priroda odiše poezijom, sva je protkana metaforikom.

Često ni ne pomišljamo o značenjima imena kojima imenujemo biljke. Neki nazivi su nam sami po sebi shvatljivi, nekima ne možemo lako utvrditi podrijetlo. Ima u biljnom nazivlju takvih riječi čija su značenja u kojima ih upotrebljavamo zapravo metaforička značenja, ali se s vremenskim odmakom izgubila njihova metaforičnost , tako da više i ne pamtimo izvorni opis značenja. Jedan takav primjer je maslačak. Radi se o umanjenici imenice „maslac“.

Drugim riječima, maslačak je „mali maslac“. Narcis ili narcisa svoje ime duguje starogrčkom mitskom mladiću koji se zaljubio u vlastiti odraz u jezeru. Njegovo drugo ime sunovrat sadržava u sebi riječi „sunce“ i „vratiti se“ , dakle moglo bi se reći da je sunovrat cvijet koji rastući i cvatući stremi suncu od čije je svjetlosti potekao.

Ljubica neodoljivo asocira na „ljubav“ . Ljubica je draga ženska osoba, mezimica, dragana, voljena… A kad kažemo ljubičica, bilo za cvijet, bilo za milu nam osobu, to zvuči nježnije, tepajuće, od milja. Jaglac u svom nazivu krije zastarjelu i zaboravljenu riječ „jagla“, koja označava kukuruzno zrno koje je puknulo prilikom pečenja.

O visibabi postoji legenda koja kaže da je nastala od suza koje je u hladno siječanjsko jutro isplakala osamljena starica jer je snijeg zatrpao cvijeće o kojemu se brinula i koje joj je bilo jedini drug i jedina radost u njezinoj samoći. Kako je starica bila pognuta, tako se nadnijelo i ostalo visjeti i cvijeće koje je izniklo iz snijega.

Cvijeće je prepoznatljiva metafora proljeća, u njemu je sadržana nada i čežnja prema svemu novomu i lijepomu. Kroz cvijeće identificiramo vlastita raspoloženja i osjećaje, stoga ni ne čudi da proljetnom cvijeću pridajemo posebnu pozornost,jer njemu povjeravamo svoje najvažnije želje i snatrenja. Kao što cvijeće otvara nov ciklus u prirodi, tako i čovjek, bivajući u kontaktu s njim kroz dodir,miris, sliku i boju, postavlja novu scenografiju,poeziju i muziku u svojoj svakodnevici.

Nema komentara :

Objavi komentar