Svirao je čarobne, profinjene note,
Nebeski glas lire što i vile ga čuju.
Ipak, moćnika mu volja Euridiku ote,
Bogovi bez milosti, čak i kad se štuju!
Nosila ga pjesma kroz pakao i more,
Moćni glas ljepote čak i sam Had sruši!
Euridikom su svitale sve njegove zore,
Ne može se zatrt trag ljubavi u duši.
Najljepše su pjesme što rode se iz tuge,
Najljepše su riječi što suze ih pišu;
Pjesnik kada plače, plače i za druge,
Sazviježđa se probude i ponovo dišu!
Nije zalud pjesma što iz samog srca teče!
Nije zalud čovjek što beskrajno voli;
Opojno je vino kad ti usne zapeče,
Najljepši se Feniks porodi iz boli!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.