Zrinko Šimunić | Pjesma

Pitam se, kad bih odjednom
oslijepio
da li bih i dalje bio zaljubljen
u tvoje
tankovijasto tijelo
koje se podaje mojim očima
i  u tvoj
zarazni osmijeh

kocku vedrine

ili bih baš tad
naćulio uši
da te čujem kako zabrinuto pričaš
o plavim fotonima
ili o svjetlu viške naranče

Eh, i tad bih začuo tvoj
grleni smijeh

sav u smokvama

pa se sklupčao
u češku knedlu s brusnicama

Slatki toć

Samo zato
jer ti postojiš

Privid
tihe sreće kašljuca
poput svijeće