Sven Adam Ewin | Prizivanje

čitav sam život prizivao boga
u raskošnim hramovima
crkvama
katedralama
pagodama i obeliscima
i nikako da bog dođe i stane kraj mene
u skrušenoj molitvi

zamislite
kaže
svene ne zamjeri više volim svjež zrak i prirodu

i on to kaže onako usput
bez nužne božanske melodramatike
koja bi trebala pratiti njegovo precizno topografsko pozicioniranje
od kojega bi dok ga izgovara trebao drhtati čitav svemir
nedokučivom ljepotom

i umislim se
i srušim hram gospodinov
i poravnam teren i posadim bagremlje
da s proljeća procvjetaju bijelim grožđem
na koje će sletjeti božji anđeli izviđači
da vide je li dobro i jave mu

i stanem usred bagremova
i stojim
i čekam

i umislim si da će bog sletjeti na me kao pčela
i da je jednostavan način da mi se ukaže bog
ako sam pun cvijeta