ponedjeljak, 23. travnja 2018.

Pramcem u sumrak

IŠIJAS...ILITI NIJE BAŠTA ZA MATORE

Piše: Jelena Miškić

(Mislila sam samo napisati - narode to je to od teksta, ali evo ipak ide...)

Čim je sunce zagrijalo u Vukovaru udarilo se po vrtovima, cvijećnjacima, baštama i vinogradima. Ronda se na sve strane. Bruje kosilice, sjekirice oštre drvene kolce kao razne vrste pomagala prilikom sadnje povrća i cvijeća, znanstvenim pristupom mjere se gredice, pažljivo računa kako i u koliko kvadrata posaditi koju sadnicu s više ili manje sunca. Instaliraju se bačve pod bademe kuća ne bi li se što efikasnije skupljala kišnice,  a podalje i one za kompost. Kakva tjelovježba nakon uspavane zime ne moram niti spominjati. Kardio za infarkt. Što od rabote što od familije.

Po dobrom starom običaju Miškići imaju sasvim jedan drugi problem. Tehnički, trenutno još i nije problem. Možda. Vidjet ćemo.

Dakle ove smo godine odlučili podignuti plastenik kako bi našu vlastitu obiteljsku eko sadnju podignuli na veću razinu. Hodali smo po dućanima koji su opremljeni čudesima za vrtove, razmatrali i promatrali dijelove i na kraju kupili konstrukciju za plastenik po mjerama našeg vrta i s nestrpljenjem čekali sunce i toplije vrijeme da ga instaliramo.

Čudna situacija nastaje kad pustiš jednog Miškića da kupuje izvan dogovora. Koji je otišao i kupio bitan dodatak za plastenik.
Cijeli vikend je trajalo postavljanje konstrukcije. Dva dana. Dva dana lijevo, desno, makni, skloni.
Na samom kraju razgovor je tekao otprilike ovako:

Jedan Miškić:"I sad de raspakiraj tamo taj najlon, pa na drugi kraj da preko nategnemo".

Drugi Miškić strpljivo: "Tu piše - geotekstil je eko tkanina protiv korova -  staviti ispod biljaka. Ako ovo ide ispod, a ne gore, koji vrag smo dva dana stavljali ispod paradajza!!?"

I tako....

Imamo revolucionarnu baštu i jedinstven obrnuti plastenik. Za znanstveni članak ako išta u njemu uspije.

A sutra garant pričam piskutavim glasom i sporije hodam.

Nema komentara :

Objavi komentar