Kolumne

ponedjeljak, 23. travnja 2018.

Marica Žanetić Malenica | Ljubavno stihovanje


Marica Žanetić Malenica (Vela Luka, 1952.) je osnovnu školu i prvi razred gimnazije završila u Sarajevu, ostala tri razreda gimnazije i Ekonomski fakultet u Splitu. Većinu svojega radnog vijeka obavljala je novinarske poslove u redakciji glasila „HEP Vjesnik“, prateći područje elektroenergetike. Do umirovljenja je bila članica Hrvatskog novinarskog društva, a od 2016. Umjetničke likovno pjesničke unije„Vlaho Bukovac“ u Splitu.

Prilozi su joj objavljivani u nekoliko časopisa za društvena i kulturna pitanja („Vidik“, „Kulturni radnik“, „Pogledi“) u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“, u tjedniku „Nedjeljna Dalmacija“ te u stručnim časopisima („Eko revija“ i „Elektroenergetika“). Deset godina bila je suradnica mjesečnika za žene „Zaposlena“, za koji je napisala više od stotinu priloga. Autorica je teksta stručne monografije „Projektni biro Split 1962.-2012.“, a njezina priča „Bilo mi je suđeno“ objavljena je u biografskoj knjizi „Na ovo sam baš ponosna – 62 žene i njihove priče“ (Redak, Split, 2015.)

Nakon umirovljenja počinje pisati poeziju, pretežno ljubavnu, kratke priče i putopisne reportaže. Poeziju i prozu objavljuje u online časopisu za književnost „Kvaka“ te na portalu „Hrvatski glas Berlin“. Pjesme i priče su joj uvrštene u tri zbornika ljubavne tematike. Piše i pjesme za djecu.

Izdala je zbirku ljubavnih pjesama „Da je noćas bilo“ (nakladnik ULKU „V. Bukovac“, tisak „Redak“ Split, 2018) i zbirku pjesama za djecu „Četiri čarobne riječi“ (nakladnik ULKU „V. Bukovac“, tisak „Redak“ Split, 2018). Sudjeluje na pjesničkim večerima koje organizira ULKU „V. Bukovac“ gdje predstavlja svoju poeziju, kazuje stihove drugih pjesnikinja te moderira pjesnička događanja.


Zbirka „DA JE NOĆAS BILO“  (str. 84, 67 pjesama)

Nakladnik: ULKU „Vlaho Bukovac“ Split

Urednik: Mladen Vuković
Recenzenti: Renato Baretić i Mladen Vuković
Lektorirala: Gordana Radić
Naslovnica: Željana Koljanin
Ilustracije: Antea Malenica


PUTOKAZ UNUTRA, U ZALJUBLJENOST

Hrvatski je jezik, jednako kao i njegovi najbliži srodnici iz neposrednog okruženja, bla-goslovljen jednom višeznačnom riječju koja, bolje od ičega, ukazuje na neraskidivo zajedni-čko podrijetlo poezije i glazbe. Ta riječ glasi: pjesma. U svim drugim jezicima, pjesmu koja se govori ili čita nazivaju riječju različitom od one kojom definiraju pjesmu koja se poje. A mi ih obje imamo u istom imenu - i sonet i šlager, i haiku i bećarac, i sevdalinku i repersku broja-licu, i "Ti koja imaš nevinije ruke" i "Hajde da ludujemo". Pjevnost je u nas neraskidiva od poezije, čak i one u slobodnom stihu: čak i ta, bez ijedne rime i u nejednakom metru, mora - da bi bila valjana - u glasu čitatelja i govornika imati ritam, osnovni element glazbe.

Na tu pradavnu bonus-lekciju najvećega našeg stilističara Krunoslava Pranjića podsjetila me naslovna pjesma ove zbirke. Pročitajte dvaput - prvo normalno, a potom vrlo usporeno - pjesmu "Da je noćas bilo" pa recite sami: je li vam imalo teško zamisliti je kao sevdalinku u izvedbi, recimo, Amire Medunjanin? Veliko je pitanje bi li vam jedan paketić papirnatih maramica pritom bio dostatan...

Ne spominje potpisani predgovornik ovdje sevdalinku, evo već po treći put, nimalo slu-čajno. Naime, gotovo u svakoj od preostalih šezdesetak pjesama lako je oćutjeti istu strasnu melankoliju i melankoličnu strast, tu slabost u svakoj ljubavnoj pobjedi i nejasnu slatkost u svakom ljubavnom porazu. Ima među ovim koricama i stihova mladenačkih i onih sasvim re-centnih, a probrani su za objavljivanje, slutim, upravo na tragu te svilene crvene niti sevdaha, strasti prožete melankolijom i melankolije impregnirane jedva ukrotivom strašću. Kratki su to zapisi ljubavlju obogaćenih trenutaka, poetski selfiji neumorne hvatačice i davateljice čiste ljubavi. Često, kako sama stihovima kaže, "junakinje monodrama", a uvijek, bez iznimke, ponosne nositeljice "ranjivog ženstva".

Tragate li - bilo po uspomenama, bilo u svojoj sadašnjosti - za onim čarobnim, neopisivim, bolno sretnim i sretno bolnim osjećajem zaljubljenosti (ne sigurne ljubavi, nego baš nesigurne zaljubljenosti!) ova će vam zbirka vrijediti kao siguran putokaz i pouzdan vodič unutra. Jedan od boljih kojima smo se dosad služili i ja i moje ranjivo muštvo.

Renato Baretić

NOĆNI DNEVNIK STRASTI ZALJUBLJIVANJA

Istinska poezija ne može nikad, koliko god živjela, „biti u modi“, jer je istinska poezija „istina“, a moda nije istina. Tako da se, s te strane, poezija može definirati: vrlo lijep harmoničan izraz, kojemu riječ posjeduje neaktualnost istinitog... Pjesnik je, kao i ljubavnik, tko znade iznenaditi.
Juan Ramón Jiménez

Svježe je iznenađenje da se autorica Marica Žanetić Malenica javlja svojom prvom samostalnom zbirkom u zrelim godinama i to sa 67 ljubavnih i nijednom očajnom, više očaravajućom pjesmom o onom svevremenom godišnjem dobu lijeta leptirića po trbuhu, neki će reći predvorjima srčanih aorti, venskih meandara, podrumima duše, čega li. I baš je dobro da se u ovo vrijeme rastućih mržnji i netrpeljivosti u mnogim dijelovima javnog života ne odustaje od ljubavnog stihovanja, da nam ono osvježi zakržljale zdence potrebitosti za kucajima srca drugog/dragog spremnog da se osvaja, da njim melemno osnažimo žudnju žeđi za blagodati darivanja, i da je tako cijeli jedan dnevnik naslućenog zaljubljivanja, voljenja i ljubavi ukoričen između ovih korica sentimentalnog putoslova i romantične lirike. 

Slobodnim stihom (katkada i uz srok) autorica nam smjelo otkriva svoja unutarnja ushiće-nja taknuta i razbuđena nekim muškim pogledom, osmijehom, riječju, svoje „zavežljaje sje-ćanja“, goneta tajnu ženskih dvojbi i jasnoga neodlučnog htijenja (Strast), nastavlja snivati snove zaljubljenice i kad ih surova svakodnevna zbilja probuši. Njezino pero rado vesla „kroz njedra noći“, liječi „mrenu od suza“ i stihom obasjava sjajnu stranu noći. Pri tome se ne libi zastati na stazama zaljubljivanja, sve do klanaca „nabrekle strasti“, „plima žudnje“ i „želje neutažive“, ali do granice pitome erotike, pitajući se: Mogu li ostati / pametna žena / a pri tome biti / tvoja mala luda (Provjeravam).

Noćni dnevnik ljubavologije Marice Žanetić Malenica zasigurno će (p)omladiti (i bez kojekakvih placebo tableta) puls i dah srca čitateljstva koje željnog voljeti i biti voljeno, prepoznati sva ona neizreciva pitanja nad kojima svaki put dajemo druge odgovore, ona „ču-dna stanja“ kada nam bude žao što nismo dali i više za sjaj poraza u zaljubljenim očima. Ovi su stihovi umješno definiranje zaljuba, utanačivanje gabarita zagrljaja kao gnijezda života, intimistička putovnica do svih unutarnjih emocionalnih brava kroz čije ključanice crpimo miomiris smisla vječitosti ljubavi koja će nama svemir, a pjesnikinji „donijeti mir / meni di-vljoj što / nemirom se krijepim“ (Zagrljaj).

Mladen Vuković (urednik kulture "Hrvatskog radija - Radio Splita")

Sjeme

Prosuo si sjeme
znaš, zemlja je neplodna,
neće ostaviti traga.
Al', vidi vraga,
proklijala nada,
iznikla sreća,
dozorila ljubav,
prožela me cijelu.

Spoznah na vrijeme
nije do zemlje,
o životu odlučuje sjeme.

(ova se najviše svidjela R. Baretiću)


Zbirka „ČETIRI ČAROBNE RIJEČI“ 
(str.104, 45 pjesama)
Nakladnik: ULKU „Vlaho Bukovac“ Split

Urednik: Mladen Vuković
Recenzentica: Grozdana Ribičić
Lektorirala: Lidija Supančić

Naslovnica i ilustracije: Eva Bilandžija


ZBIRKA ZAIGRANIH STIHOVA O LJEPOTAMA DJEČJEG SVIJETA

Biti baka najljepše je zanimanje na svijetu. To znači i vratiti se u djetinjstvo i sjetiti se kako je to nekad bilo. Našoj pjesnikinji Marici Žanetić Malenica to je, izgleda, bilo lako, otuda i ova zaigrana zbirka pjesama za djecu. Baka Marica progovara iz perspektive svoje unuke Eve. Veseli su to, rimovani, dječjom začuđenošću i bezazlenošću obojeni stihovi, koji kao da rastu s djevojčicom i njezinim spoznavanjem svijeta oko sebe. Pjesme obuhvaćaju cijelu lepezu doživljaja koji obilježavaju dijete i njegovo djetinjstvo, od velikog čuđenja samim dolaskom na ovaj svijet pa do bakina optimističnog doživljaja početka školovanja. 

Nižu se brojne slike iz djetinjstva u kojima se djeca danas vrlo lako mogu pronaći i s njima se poistovjetiti. Tu je pjesma o prvoj ogradici, prepunoj ne baš potrebnih igračaka, o prvom rođendanu i rođendanskoj torti, prvim ljubavnim jadima, ali i o neobičnoj ljubavi na prvi pogled s jednim kišobranom, o pobuni protiv špotanja i tjelovježbi, ljubavi prema bojama, tatinu rižotu, o životu odvojenom od bake u Zagrebu, laptopu, tajnama života i brojnim drugim motivima. Pjesme su to u kojima ćutimo kako dijete raste – u čudu, ljepoti i brojnim pitanjima.

Motivi su raznoliki i suvremeni te ne robuju klišejima ni tabuima. Djetetu je sve dopušteno – biti radoznao, svoj i nestašan. Humor i zaigranost, tako svojstvena i potrebna svakom djetetu, progovara iz ovih stihova i iskri djetinjom naivnošću i jednostavnošću. Zaigrani su to stihovi koji bi ponekad, baš poput svakog djeteta, iskočili iz zadane rime.

Zbirka pjesama dopunjena je crtežima unuke Eve. Vrlo impresivni crteži, bogati bojama, dodatno ilustriraju stihove u kojima sedmogodišnju Evu vidimo kao veliku i posvećenu „ljubiteljicu boja“. Nadamo se da će tu ljubav i dalje njegovati i razvijati.

Bakina je ljubav među najvažnijim ljubavima na svijetu. Pjesnikinja se u toj ljubavi potpuno opustila, prepustila i uživjela u dijete i njegovo poimanje svijeta, pa stječemo dojam da joj je tu sasvim lijepo i da bi tu malo i ostala. Time ne dobivaju samo baka i unuka, nego i svi oni koji će uzeti ovu zbirku u ruke i čitati je.

Grozdana Ribičić (voditeljica Odjela za djecu GK „Marko Marulić“ Split)

Četiri čarobne riječi

Mene ni pred kim nikad nije sram
Jer četiri čarobne riječi već znam.
Uz hvala i molim, izvoli i oprosti
Svaki nesporazum lako se premosti.

Iako se svi odnosi na četiri riječi svode,
Vičem iz sobe bako, daj mi vode!
Ali i baka od mene nešto traži:
Čarobnu riječ mi zauzvrat kaži!

Koja je ona prava, češkam se po glavi,
A žeđ mi već uvelike strpljenje kvari.
Rekoh: hvala, molim, oprosti, izvoli!
Pa neka baka uzme koju najviše voli.

Nema komentara :

Objavi komentar