Patrik Weiss | U naručju pakla

Izmučena sam egzistencija
U vječnom grču zarobljena
Prijatelju - ti nepostojeći Drugi -
Razumij me

Svaki trenutak nanosi bol
Priznaj mi da znaš;
Kako bijele breze u hladu miruju
Potvrdi tugu u očima što gasnu.

Niti jednom bliži
Počinku što ga nagoviješta Sunce zapada
Niti jednom veći
Od tjeskobe sadašnjosti

Čemu se radovati - neznani moj -
Čemu sve te patnje bez jeke
Bez ikakvoga smisla, bez osmijeha

Kako otići - suzo radosnice -
Kako s mjesta koraknuti naprijed
Kada uvijek iznova
Na početku bivam porođen

Oprosti mi riječi
Ja sam bez krivnje, dakako

U očima mi siva munja
A kosa sijedi crnilom

Gdje je izlaz srce moje
Vidi:
Ruka drhti; snuždeno
Usna muca; bunilo

Ispuhujem tri daha
Uvlačim samo dva
Uvijek sam za jedan kratak
Jedan što me dijeli od Boga

Uvijek samo jedan
Od praha
U prah
Da se vratim

No matere mi
Ne ide
Umjesto blaženo Ništa
Još ću postati zvijezda