ponedjeljak, 30. travnja 2018.

Davor Stipan | Uvijek za M.


Gledam tvoje korake po cesti
To je tkanje od najljepših silueta
Čitam novine, slušam vijesti
Iza stakla... bal čudesnih soneta

U tebi su svi soneti koje ne znam
I dovoljno je što si prošla
Što šetaš, letiš u bezdan
Ja odavno jesam, ti nisi – došla

To je tvoj način
Silne žene otrovnice
No i moj, znaj, začin
Jednom, otvorit će ti lice

Samo tko će se naći
Pored te ljupkosti i ljepote
I kako ćeš se snaći
Uz čovjeka s kopijom dobrote

Ja ću uvijek hodati u tmini
Jer ne znam za drugo
Ti se pruži, ti se vini
Siromahu nekom, moja divna dugo

Samo će mi biti žao
Što ćeš čežnju gajiti
I znat ćeš da je komet pao
Odavno, a tijelo će se saviti

Moja noto, moja pjesmo
Proći će vrijeme i zime
Urušeni, stari već smo
Ispražnjeni, potrošeni svime

Čak i tada, u sumraku daha
U tišini iza stakla
Čujem valcer nekih koraka
Ostah sam, usred mraka

Nema komentara :

Objavi komentar