Jutros me probudi drozd,
Kako neće, pa sredina je ožujka,
Ali mi nekako čudno pirliće, vuče na ženski sopran,
Otvorim prozor… pa da:
Nataša!
Sjedi na grani marelice,
Ne znaš tko je više napupao,
Roza cvijet ili Nataša,
I kaže u vedrom ce duru:
„Ujutro je pametno rastegnuti se kao tigar,
Svijet čeka na tvoj korak.
Pametno je ograničiti teritorij.“
To u meni probudi sve muško i sve zaštitničko,
Pa i ja izletim kroz prozor i sletim na granu trešnje
I zapjevam:
„Pametno je ujutro svojoj dragoj
Obilježiti teritorij,
Onako kako to rade tigrovi!“
Tu sam je dobio na mačo gard,
Doletjela je k meni sad već skroz raspupala,
Ja sam joj nježno kljunom podragao paperje na vratu,
Ona je odmah čučnula.
A kako neće,
Pa sredina je ožujka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.