Nataša Nježić Bublić | Večeras pišem za dobar san

Uveče je najpametnije uzeti jednu jabuku
i čaj od kamilice.
Upravo tako, neovisno o godinama,
najpametnije je biti pametan
i zboriti i šaputati na uho Svemira:
Ne daj mi ništa osim jabuke i kamilice.

Onda se sklupčati u deku,
viriti u okno dobrog dokumentarca o nekom pijanistu,
i tipkati pjesmu za dobar san.

Uveče je dobro izbjegavati vijesti, nevolje u blizini i okolini,
i posvetiti se jabuci i kamilici
za dobar san.
Napisati posve jednostavno:
kako mi se spava spokojno, kako mi se spava u miru,
šapnuti Svemiru na uho;
Ne daj mi do dobrog sna.

Uveče je izvrsno izbjegavati facebook,
nagomilani bijes se rastvara kao lava
u komentarima u objavama u ironičnim i podrugljivim slikama,
zato je uveče dobro optimalno blagotvorno
zaviriti na profile onih koje voliš
( oni obično nisu bijesni, i često si sličite,
kao što svaki pas nalikuje svom vlasniku.)

Za dobar san važno je nadalje ne tražiti dubinu u poeziji,
ni površinu,
nego samo plutati po moru od kamilice,
i onda spat, zaspat, prikunjat, i nestati do jutra.

I tu moja pjesan konakuje. Gotovo. End.
Za dobar san dobro je još zaželiti drugima dobar san,
da svi lijepo spavamo,
kao kilogram jabuka na zemlji dok ih ne razdvoje
i ne potrpaju u vrećice.