Kolumne

subota, 3. ožujka 2018.

Nikola Šimić Tonin | Safeta Osmičić: Melek Rabija


Safeta Osmičić : Proljetna kiša, Roman,
Hrvatsko književno društvo
Biblioteka Književno pero, Rijeka 2018.

Proljetna kiša (Melek Rabija, Melek – prema islamskome vjerovanju, ime za časna stvorenja koja je Allah dž. š. stvorio da bi Mu pokorno izvršavali određene dužnosti kojima ih je zadužio. Stvoreni od svijeta – nadahnuti životom, govorom i razumom), značenjem imena, život junakinje ove priče utkan u naslov romana. Romana rijeke, romana lika, romana sudbine… roman… nastavak romana… sluti se nastavak, zaokruženje trilogijom. Roman ispisan skoro pa u obliku dnevničkih zapisa, kronike, život – priče glavne junakinje Melek Rabije, zakovitlane vjetrovima sudbine: smjerna, bogobojazna i strpljiva… Simbol trpljenja i strpljenja. Dosljedna naziva melek. Biljeg odgoja. Biljeg Bosne. Usud bosanske žene. (Šuti, trpi, pati… u sjeni muža – sjena.

Okovana okovima tradicije, nepisane zakonske prakse, damar života, damar pulsirajuće riječi. Govori rođenom djecom. Šapatom kojim želi nešto reći.).

Pripovijest širokog zahvata. Poglavlja k'o bosanska brda, u vučjem svijetu, razvijena, a u dovik jedna od drugih.  Otimaju se obuhvatu oka u svojoj gordosti i veličini. Tipična bosanska priča. Bosanski govor. Bosanski ljudi – koji ne umiju drugačije već da viču i kad se Bogu mole. Izravni. Otvoreni. Neposredni. Pamtljivi. Široke bosanske duše. Na njihovim poljima od duša uzgajaju se ljudoljublja.

Pamtljiv će ostati i doneseni govor te i takve zemlje, tih i takvih ljudi – likova.

Ovaj nas roman priziva sebi. Iznenadi nas poetskim biserima spisateljice – pjesnikinje. Plovimo prepušteni toku priče u iščekivanju događaja i događanja, stranicama knjige. Životne slike romana ostaju uspomenama u nama.

Roman počinje i završava kišom.

Roman i svojom strukturom govori o prevlasti muškog nad ženskim. Dakle, iako je centralni dio romana ženski i ženska vizura, roman ne poentira ženskim glasom, već muškim. Muškarčeva riječ je, ipak, posljednja, on je nosilac moći koliko god se žene borile protiv toga. Autorica je to odlično predstavila ne samo sadržajem svog romana već i njegovom strukturom.

Naredni važan moment ovoga romana jeste ženska vizura događaja. Pripovjedačka nit. Strukturiranost ovog romana pokazuje se kao njegova značajna prednost, jer naracija u strukturi romana otvara prostor koliko za sliku duhovnog profila jedne biografije, toliko i za analitički zahvat u deformitete moralno nagriženog, destruiranog društva, a potom i za kroničarski zahvat.

Ovaj je roman, uvjeren sam u to, snažan dokument jednog vremena. Jedne sudbine. Položaju žene. Donesenim likovima. Bosne … Priči koja teče, i teče … i dan danas se skoro pa jednako živi život kao što su ga živjeli likovi ovog romana – žive živi ljudi na istim tim prostorima.

Energija i spisateljsko umijeće kojim su likovi oživljeni čine neuništivim trajanje sjećanja na njih.

Nema komentara :

Objavi komentar