Kolumne

subota, 3. ožujka 2018.

Mira Jungić | Dok ljubav nosim



Dok ljubav tiho u srcu nosim
čežnja mi postaje teško breme.
Tvoja šutnja mi pomoći neće.
Vraća me natrag u prošlo vrijeme.

Ugasiti plam usana mojih
može samo još novo vrijeme,
koje, umjesto tebe i mene,
riješit će sve stare dileme.

Dok ljubav svoju u duši nosim
iz dana prošlih u dane nove,
još ispod snijega viri nježnost.
Kapi bistre niz rijeku plove..

Tišina svud je. Ni daška nema
pa tražim razlog da se veselim.
Dok srce mi kuca odmjereno
polako blijedi sve što želim.

I dok pijesak vremena teče,
dine rastu sve veće i veće,
a ja ne mičem niti se selim.

Nema komentara :

Objavi komentar