Kolumne

srijeda, 21. veljače 2018.

Sjećanje na Vladimira Pavića (1938.-2005.), pjesnika zadarskoga zavičaja.


BUDNOŠĆU SRCA


Piše: Nikola Šimić Tonin

Osamdeset je godina od rođenja Vladimira Pavića (rođen 7. IV. 1938, u Smokoviću kod Zadra, umro 21. II. 2005. u Zadru.), pjesnika zadarskoga zavičaja, esejista i žurnalista, člana Društva hrvatskih književnika.
Od prve ukoričene zbirke Obeščašćeni dlanovi, koja je neupitno bila njegovo poetsko vatreno krštenje objavio je još desetak zbirki, novinske članaka i eseje… o njemu ponajbolje govore stihovi u zbirci Naplavine bola (svojevrsni poetski dnevnik), objavljenoj u izdanju Školskih novina 1982. godine. I u riječi i u djelima, živi svoj rodni kraj, zavijen u zavičaj. Tako i čitatelja usmjeruje - ljubiti svoj prostor, brinuti o njemu. I prostor brine o čovjeku. Izlazi iz njega, živi u njemu i vraća mu se zemljom.

Pavić je najiskreniji pjesnik srcem zadarskoga zavičaja. I kad pjeva, piše o moru, težaku, škoju, kalama, kantunima, kiši, drači, suncu, vjetru, poskoku, gušterici, ognjištu, brašnjavim rukama majke - kao da piše o zemlji - majci - hraniteljici.


Vratio sam se / gledaju me gušteri i poskoci / Majka iznosi dunju / I pričešćuje me / suncem / da se prisjetim doma / u kojem sam proplakao. / Samo prastara murva / Priča mi pjesmu...
(Povratak)

Pjesnik Pavić, dušom priča, srcem piše zavičajni kolorit, gdje je pjesničkim iskazom, zavičaja – centruma, sistemom slika i jezičnom svježinom širio svoje poetsko polje. Poetski zasnovani svijet.
Pjesnička osjećanja pjesnika Pavića - kod njega se konstantno prepliću bol i radost sa znatno intenzivnijim osjećajem prvog.

Prisjetitimo se engleskog pjesnika osamnaestog stoljeća, Persy Bysshe Shelley koji kaže: „Poezija je zapis najboljih i najsretnijih trenutaka najsretnijih i najboljih umova“.

Ovim nas slavni Englez upozorava o značaju poezije za upoznavanje značaja iskustva.

Instinktivnim osjećanjem pjesnik Vladimir Pavić zbija svoja iskustva u stih - žižak.

Budnošću srca Vladimir Pavić razmišljao je i zapisivao, isturajući zavičaj na prvo mjesto kao mjerilo životnih iskustava, svjestan prolaznosti i kruga u kojem se svi krećemo – priziva zavičaj, kao posljednje utočište.


1 komentar :

Veliki pjesnici pobjeđuju vrijeme kaže...

Zaista, pjesnik snažnog izričaja izraslog iz zadarskog kraja. Dalmatinski kamenjar,more,prolaznost, bogatstvo života... stalne su teme
ovog talentiranog hrvatskog pjesnika, koji je stvarajući desetljećima, prevazišao okvire regionalne poezije, te se ukorjenio u temelje suvremene hrvatske književnosti.

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.