Volio bih da znam naslikati koliko te volim, dijete moje
Jer bojim se da riječi vjetar nosi u vječne zaborave
Pročitat ćeš; možda ću i uspjeti opisati roditeljsku ljubav - jaču od svake životne pokore
Možda će se u nekom oku i pojaviti suza, ali ruka će ukloniti kap sa posramljenog lica; ili vjetar lopov ukrasti...
A ja bih da slika moje ljubavi za tebe bude uvijek ikona pred našim očima....
Pomislit ćeš da se možda kajem, ali griješiš kao kada bi pomislila da želim vrijeme vratiti zbog sebe; nas...
Ne, voljeno moje prvo - ja želim da si baš tu gdje si sada, srećna; vedra i vesela
To je moj blagoslov koji te uvijek prati; kao i misao; želja; pogled; poljubac; a prije svega molitva
Tvoja je radost naš neraskidiv lanac
Tvoje spretne ruke slikaju po mojoj svilenoj duši
Tvoja je ljepota blagoslov meni
Tebi zaista je lako biti jedan od četiri razloga mog postojanja
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.