 |
| Autor: Milan Frčko |
„Uz malo sreće i dobre volje
sad bi ubirao plodove jeseni.
Ne bi pitao: kome zvona zvone-
jedan hladni zimski cvijet mi veli.
I dok tišina pahulje lovi
da zasipa moje tužne grane,
ja ne znam kuda mi duša plovi
i koliko tuge u srce stane?
Hladnoća pupa kao mlado grožđe.
Siječanj je suh. Snijeg sipi u meni.
Vjetar puše, ali ne zna što hoće.
S drveća padaju listovi zmržnjeni
i šapuću: „Prolazno je sve.
Poslije zime stići će proljeće.“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.