 |
| Autor: Milan Frčko |
Pričala je o proljeću i ljetu.
Jesen i zimu je prešutjela.
Pružio sam joj sve što je poželjela,
osim osjećaja koji čuvaju poetu.
Ona je znala vjenčiće od inja plesti
prije nego je sletjela k meni.
Pogledi su joj uvijek bili sneni.
Slični golubici koja se gnijezdi.
I jedan i drugi imali smo krila
spremna da lete u čaroban svijet.
Smijeh i suze upoznali su taj let.
Stih je zauzeo mjesto gdje je ona bila.
Ponekad se i tinta prolije,
al stigne pjesma. Prije, ili poslije.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.