nedjelja, 4. veljače 2018.

Tomislav Domović | Bijeli kontinent


Sanjao sam da si gola
I da me voliš kožom po kojoj sniježi samljeveni šećer
U tvojim krivuljama slatke pruge jezik su izravnale u naslon za podražaje
Pod tvojom bradom zatresao se lukobran, sidra su skočila u zrak
Ja sam te gledao dok nisi došla preblizu
Onda sam zaklopio oči, na vjeđe dovukao puste otoke i zaboravljenu kišu

Sanjao sam da si gola, uznemirena ljepota, puteni plašt
Ja žmirim kako bih te bolje vidio
Zarubio nebo u tvoju kožu
Ozon i pastirske vatre
Ja žmirim, moje oči postaju dvadesetprvi prst
Ti si gola, bijeli kontinent
Izmolit ću Boga za još nekoliko života
U jednom te neću dospijeti istražiti

Nema komentara :

Objavi komentar