Neka me kiša rastvori i posve razmoči,
Sa zemaljskoga šara neka mi trag izbriše.
Da u nevene prijeđem i u volovske oči,
U okresana stabla i u suhe derviše.
Ledene kapi neka moj žar u krvi pogase,
Sve do koštane srži i meke hrskavice.
U novinama da mi bankrot srca proglase,
I u povijesti roda da sam sumnjivo lice.
Silazim među rovce, žute mrave i gliste,
Idem u arapska slova, hijeroglife i rune.
Moj vrt da ne veseli smušene imažiste,
A korijenje pod zemljom javoru da istrune.
Pa neka vladaju zemljom nevolja i pomutnja,
Dok razbijeno oko u sluznoj bari pluta,
U takvom kišnom danu, kao vještičja suknja,
KADA ME SE NE SJETIŠ NITI NA PET MINUTA:
2. veljače 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.