 |
| Grafika: Zdenka Čavić |
Za divan, bezvremeni čas,
Prag je postao dom
jednom srcu i jednoj duši.
Koracima vječnosti,
po ulicama i trgovima,
dodane su i moje stope.
Na Karlovom mostu,
divim se pogledu,
razdragana poput djeteta.
Vltava u svojim valovima
prebire po Smetanininim notama
i svira simfonijsku pjesmu,
o zlatnom gradu s tisuću tornjeva,
neiscrpnoj muzi pjesnika i slikara.
Pijem čuveni Staropramen
u pivnici vojnika Švejka,
šećem Zlatnom ulicom.
S duhom Kafke, u plavoj kući,
ulazim u Kafkin svijet.
S vidikovca Praškog dvorca
čipkasti Prag prostire se preda mnom,
očarava skladom gotike u cvatu,
zlatnim pročeljima raskošnog baroka,
romantičnim ulicama romanike.
Između svitanja i sumraka,
ljepota Praga rasula se u meni,
kao sedefaste perle,
a biseri nježni i hladni istovremeno,
moje su biće stopili s patinom grada,
u riznicu raskoši i sna.
Za nekoga, tko će tek doći
i okusiti Prag svojim čulima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.