Kolumne

utorak, 16. siječnja 2018.

Tomislav Domović | Kamo idu pjesnici


Tamo gdje svjetovi stanu pod živu bjelokost
Tamo gdje maslačak odbija se raspuhnuti
Eto, tamo idu pjesnici
Tamni kao somov ležaj u muljevitom koritu
Bujni kao čarobna šuma u oslikanoj dječjoj sobi
Tamo gdje postoje dječje sobe
I zavlače se nepozvani u straćare u kojima ne postoje dječje sobe
Ali gdje dječji san je velik kao pjesnička sloboda

Pjesnici rone do kobilice potopljenog broda
Da i oni potonu u samoću
U smiraj
U vlastitu pjesmu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.